Singapur je poznat po strogim zakonima i propisima koji uključuju sve, od pravilnog odlaganja smeća do održavanja javnog reda. Jedan od najpoznatijih zakona koji izaziva mnogo pažnje van zemlje je zabrana žvakanja kaugume, koji je na snazi već više od dva desetljeća. Iako se mnogima može činiti kao neobičan i pretjeran zakon, ova zabrana ima duboko ukorijenjene razloge i specifične ciljeve koji su usmjereni na očuvanje javnog zdravlja i estetike grada. Zabrana žvakanja žvakaće gume u Singapuru uvedena je 1992. godine, uveo ju je tadašnji premijer Lee Kuan Yew. Naime, tijekom 80-ih i 90-ih godina, Singapur je prolazio kroz fazu modernizacije, a grad je nastojao postati što čišći i organiziraniji. U to vrijeme, kauguma je postajala ozbiljan problem na ulicama grada. Mnogi su žvakali i jednostavno je bacali na pločnik, što je izazivalo velike probleme u održavanju čistih javnih prostora. Društveni i ekološki problemi povezani sa širokom upotrebom kaugume bili su ozbiljni. Grad je već bio poznat po svom besprijekornom javnom prostoru pa je bilo jasno da će neurednost izazvana žvakaćama ugroziti imidž Singapura kao „grada-botanike“ — čistog i efikasnog urbanog okruženja.
Zabrana žvakanja nije samo odgovor na estetske probleme, već ima i praktične razloge koji uključuju: očuvanje čistoće, tehnička pitanja, javno zdravlje... Stoga je Zakon uveden uz stroge kazne za one koji se zateknu u javnosti sa žvakaćom gumom. U početku, kazne su bile visoke, a zakon je bio rigorozno primjenjivan. Osim toga, Singapur je izdao propise koji su uključivali i zabranu uvoza i prodaje kaugume. Tako je počelo davanje dozvola samo za posebne vrste kauguma koje su bile medicinske (npr. terapijske gume koje se koriste u liječenju). Kaugume koje nisu imale medicinsku svrhu bile su potpuno zabranjene.
VEZANI ČLANCI:Grad je također implementirao široke obrazovne kampanje kako bi podigao svijest među građanima i posjetiteljima o važnosti očuvanja čistoće i poštovanja zakona. Često se organiziraju inicijative i nagrade za one koji aktivno sudjeluju u održavanju čistoće, čime je stvoren kolektivni osjećaj odgovornosti prema zajednici. Iako je zakon bio vrlo strog, postoje određene iznimke. 2004. godine zakon je donekle olabavljen kada je Singapur dozvolio uvoz i prodaju kauguma za terapeutske svrhe, kao što su one koje pomažu u prestanku pušenja. Ovaj pristup je omogućio da se zadovolje potrebe određenih industrija i korisnika koji su imali legitimne zdravstvene razloge za upotrebu kaugume, a istovremeno je smanjen rizik od nelojalne upotrebe. Zakon o zabrani žvakanja kaugume svakako je imao utjecaj na turizam i svakodnevni život u Singapuru. Dok su neki posjetitelji u početku smatrali zabranu kao nešto što narušava njihovu slobodu, mnogi su kasnije prepoznali prednosti čistih i uređenih javnih prostora. Zakon je čak postao simbol singapurske discipline i posvećenosti efikasnosti, što je poboljšalo imidž grada.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Ovo treba i kod nas uvest , i još vidjet kakve oni zabrane imaju pa ih iskoristit kod nas , jer mi smo se totalno u svemu opustili pa nas treba tuć i kažnjavat financijski da se dovedemo u red