Besmisleno je reći da se neki zakon donosi zato da bi ga se kršilo, ali nakon prošlotjedne epizode s reklamom jednoga trgovačkog lanca to bi se komotno moglo reći za Zakon o hrvatskom jeziku. Da se razumijemo, nemam ništa protiv plakata na hindskom i tagaloškom jeziku, koji su – zahvaljujući Domovinskom pokretu – privukli pozornost cijele hrvatske javnosti i postigli učinak o kakvom dotični trgovački lanac nije ni sanjao. U turističkoj i odnedavno useljeničkoj zemlji Hrvatskoj pojava reklama na stranim jezicima ne bi trebala izazivati ni čuđenje ni zgražanje. Naprotiv, na jezičnu šarolikost naše bi se društvo trebalo što prije naviknuti. S druge strane, ne smatram ni da je DP – kojemu se nije svidjelo to što na plakatima ne dominira hrvatski jezik – svojom prijavom Državnom inspektoratu i Vijeću za hrvatski jezik poticao mržnju prema strancima. Ta je stranka samo iskoristila jednu zakonsku odredbu da bi se iznova legitimirala kao zaštitnica nacionalnog identiteta i kulture te time svojim biračima poručila kako u koalicijskom zagrljaju mnogo moćnijega HDZ-a nije izgubila svoju osobnost. Konkretno, domoljubno nabildani DP upozorio je na kršenje članka 11. stavka 5. Zakona o hrvatskom jeziku koji kaže da se "višejezične javne obavijesti i promidžbene poruke (...) oblikuju prvo na hrvatskom jeziku, a zatim na drugim jezicima". Što znači da je na spomenutim plakatima u prvom planu trebao biti hrvatski, a ne hindski i tagaloški jezik. Riječ je, dakle, o legitimnom političkom potezu DP-a koji, barem u ovom slučaju, nije motiviran netrpeljivošću prema strancima, nego upozorava na pogrešnu javnu uporabu materinskog jezika. A je li taj potez običan populizam, manje je važno.
U turističkoj i odnedavno useljeničkoj zemlji Hrvatskoj pojava reklama na stranim jezicima ne bi trebala izazivati ni čuđenje ni zgražanje. Naprotiv, na jezičnu šarolikost naše bi se društvo trebalo što prije naviknuti.
Komentara 14
Nije mi jasna ta hajka na nepalski. Godinama se po obali reklamira na njemackom i talijanskom
Nikad se nije manje govorilo hrvatski nego danas. Vozači, poštari, dostavljači, konobari dobrim dijelom iz Azije govore engleski i ne žele ni učiti hrvatski. Po komentarima poanta ovog zakona nije ni bila obavezno korištenje hrvatskog u javnom prostoru nego samo simbolično dokazivanje svima koji su za obnovu Jugoslavije da je ova vlast bezgranično hrabra i da se ne boji donijeti zakon koji u svome naslovu ima "hrvatski" i kako "srpski" i "jugoslavenski" nikada neće imati šanse.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Ako gramatički ispravno koristiš hrvtaski jezik ti si za naše domoljube Srbin i Jugoslaven koji nikada nije žalio RH i to je dokazana činjenica. Ne postoji domoljub koji se tečno služi hrvatskim jezikom, ne postoji. P.