Postati gradonačelnica rodnoga grada, dobiti priliku utjecati na njegovu sadašnjost i budućnost, biti upisana u njegovu povijest tako da će generacije koje dolaze čitati o tome da je jedna žena došla na čelnu poziciju u gradu pola stoljeća nakon svoje prethodnice, skinuvši nakon izborne pobjede s vlasti stranku koja je vodila grad više od tri desetljeća, nešto je čime se malo tko u Hrvatskoj može pohvaliti. Pošlo je to za rukom Ivi Rinčić, diplomiranoj sociologinji, magistri političkih znanosti koja je doktorirala na temu bioetike, redovnoj profesorici i pročelnici Katedre za javno zdravstvo na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci. U profesionalnoj karijeri Iva Rinčić može se pohvaliti još jednim dosegom. Predsjednica je Odbora za osiguravanje i unapređenje kvalitete Fakulteta zdravstvenih studija, a dugogodišnja je članica Etičkog povjerenstva za biomedicinska istraživanja na Medicinskom fakultetu. Dobila je i Nagradu za nastavnu izvrsnost Sveučilišta u Rijeci, a u prosincu 2024. izabrana je za predsjednicu Hrvatskog bioetičkog društva kao prva žena na čelu tog društva u 25 godina njegove povijesti.
Iva Rinčić: Odrasla sam u gradu koji ne postavlja pitanja o podrijetlu, već dopušta da postaneš njegov dio

Nova politička zvijezda Hrvatske za Nedjelju govori o svojim korijenima, odrastanju i studiranju, kao i o tome kako je ušla u politiku
Komentara 12
Čestitke gradonačelnici na dobivenoj prilici. No, kada kaže da neče s “ovima i onima” kao da je i nadalje u kampanji a ne izabrana gradinačelnica! Kao izabrana gradonačelnica upravo mora i s “ovima i onima” jer su to njeni građani!i! Ovako postavljanje stvari je ponavljanje odiozne greške svih politika “naši i vaši”! Pa u čemu je razlika? Iskazala je podosta općih, nespornih želja tipa bolje, ljepše, humanije, tolerantnije, ali ne i kako će to postići!? Kao osoba koja se bavi bioetikom interesantno bi bilo pitati ju o njenim stavovima o abortusu, eutanaziji, rodnoj “slobodi izbora”, što s navadom građana koji preferiraju prava a zanemaruju i obveze…a novinar je propustio pitati…Namjesto intervjua dobili smo monolog, ispovjest, esej o sebi…Nije malo, ali nije ni puno!
Ah šta sve nije,kad ruča i spava od silnih funkcija.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
1945. se pitalo. Nakon toga nije nitko pisnuo. Uvezli se bradonje i priča se o suživotu i toleranciji