Na klupu za svjedoke sjeo je Ivan Krešić, kojega je Vlada u upravu Ine imenovala lani u veljači, nakon što je jučer u predmetu protiv Ive Sanadera na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočio njegov kolega Davor Mayer, član uprave Ine iz hrvatske kvote.
I Krešić je pozvan da bi govorio kako upravlja uprava. Očekuje se da će potkrijepiti jučer iznesene stavove D. Mayera koji je sudu kazao da Inom zapravo upravlja predsjednik uprave kojeg bira MOL uz izvršne direktore i operativnu kontrolu mađarske naftne kompanije. Time je, kazao je Mayer, članovima uprave oduzeto pravo da ispunjavaju obveze Zakona o trgovačkim društvima, odnosno da upravljaju iako za svoj posao primaju 130 tisuća kuna mjesečno.
Sanadera se, podsjetimo, tereti da je od šefa MOL-a primio 10 milijuna eura za prepuštanje upravljačkih prava Mađarima premda se Ina apostrofira kao kompanija od nacionalnog interesa RH.
Danas se na klupi za svjedoke trebao naći i Davor Štern, predsjednik NO-a Ine. Međutim, kako je obrana najavila da za Šterna ima mnogo pitanja, sudac Ivan Turudić zaključio je da je bolje ne počinjati danas s iznošenjem njegova iskaza. Točan datum bit će određen naknadno, vjerojatno će Štern svjedočiti 19. ili 20. travnja.
Ivan Krešić potvrdio je tako da uprava Ine ne upravlja tom kompanijom nego to čini mađarski MOL preko predsjednika uprave i izvršnih direktora uz MOL-ovu operativnu kontrolu. Ponovio je i kako MOL nije ispunio obveze preuzete ugovorom 2003., odnosno da će modernizirati rafinerije i mrežu benzinskih postaja te plasirati Inine proizvode na regionalno tržište. Iako MOL nije ispoštovao preuzete obveze, sankcije za to ne postoje. I Krešić je kazao da sustav LODO oduzima izvršnu ulogu upravi te kako su se hrvatski članovi uprave žalili zbog takva načina upravljanja. Prijedlog da se LODO izmijeni odbijen je.
Također, naglasio je da hrvatska Vlada nema mogućnost imenovanja izvršnih direktora iako je on do ulaska u upravu Ine živio u uvjerenju da je Vladi RH omogućeno imenovanje trojice izvršnih direktora.
Iako je Ina prošle godine poslovala s dobitkom od 1,8 milijardi dolara, to nije zasluga MOL-ova upravljanja Inom, kazao je Krešić.
Nakon stanke Krešić je ponovio da MOL ima svoje planove i interese, no to se ne mora nužno preklapati s hrvatskim interesima. Riječ je o poslovno-interesnom konfliktu do kojega stalno dolazi i problem je u tome što mi nemamo pravo veta i ne možemo na taj način zaštititi interese RH, naglasio je Krešić.
Ugovor Ine i MOL-a ne osigurava zaštitu ni jačanje energetske neovisnosti RH, kaže Krešić. Dapače, predaja upravljačkih prava u Ini koja je "kičma" hrvatskog energentskog i cjelokupnog gospodarstva, ne štiti interese RH, decidiran je Krešić na pitanje da protumači je li ugovor iz 2009. bio dobar za interese RH.
U trenutku dok Krešić još uvijek odgovora na pitanja tužiteljstva i obrane na zagrebačkom Županijskom sudu, iz Mađarske tvrtke stigao je demantij na njegov iskaz. Krešićev iskaz nije vjerodostojan, kažu iz MOL-a i pitaju se zašto se Krešić prije nije oglasio. – Šutio je godinu dana i primao plaću, i nije se žalio na način upravljanja – poručili su iz MOL-a.
Iako je obrana pokušala od Krešića izvući potvrdu kako je uprava ipak odlučivala o bitnim stvarima i to jednoglasno, poput odluke o poslovnom planu, strategiji i slično, Krešić nije posustajao.
Ako se situacija u Ini značajno ne promijeni kao i trend poslovanja, ja ću otići. Zasad smatram da se vrijedi boriti da se Ina vrati i postane opet snažna hrvatska kompanija. U Ini postoji mnogo naših ljudi, ja sam jedan od njih, i sve dok bude ikakve nade ja ću ostati, kazao je Krešić na pitanje Jadranke Sloković zašto je ostao u Ini kad je situacija tako loša i kad je onemogućen u svom radu.
– Iskaz je tendenciozan – tvrdi na kraju Krešićeva svjedočenja Čedo Prodanović.
Na pitanja tužiteljstva daje unaprijed pripremljene odgovore, a na pitanja obrane odbija dati odgovore kojima bi se mogla opovrgnuti argumentacija tužiteljstva, obrazložio je prigovor Prodanović.
Komentirajući nakon izjave svjedoka Krešića, Sanaderov branitelj Čedo Prodanović kazao je kako su oba člana uprave Ine koje smo imali priliku čuti ovaj tjedan svjedoci koji su kao papagaji ponavljali tezu tužiteljstva da su ugovori sklopljeni s MOL-om uz Sanaderovu pomoć bili štetni za RH.
– Kad je optužnica podignuta, Sanadera se teretilo za veleizdaju, a sad smo u kratkom roku došli do mobbinga. Oni nisu htjeli odgovarati na konkretna pitanja. Omjer odluka bio je 856 naprema sedam, iz čega se vidi da nije bilo nikakvog preglasavanja o kojem su pričali ni diskriminacije hrvatske strane. To oni znaju, ali ne žele reci – naglasio je Prodanović i dodao da ovi svjedoci ne inkriminiraju Sanadera.
– Došli su pred suca s određenom misijom, zadatkom tužiteljstva da poprave štetu koju su napravili raniji svjedoci koje je pozvalo tužiteljstvo, a koji su rekli da ugovori bisu bili štetni za RH, pojasnio je Prodanović.
– Mi smo uvjereni da su ovo svjedoci koji nemaju previše značaja, ali sigurno ne govore istinu, odnosno ne govore sve što znaju – dodao je Prodanović.
Na novinarsko pitanje jesu li to možda svjedoci Jadranke Kosor, odvjetnik je rekao da to ne može reći i da ga to ne zanima.
– Ovdje se raspravlja o tome kakav je ugovor bio, je li bio dobar ili nije, je li ga Vlada imala pravo donijeti. Nakon rasprave na Predsjedništvu HDZ-a, na sastanku s koalicijskim partnerima, na užem kabinetu, nakon što ga je odobrio i Ured za zakonodavstvo Vlade RH , Vlada ga je jednoglasno usvojila. Danas vidimo da je 2008. situacija bila katastrofalna, Ina je bila pred stečajem. Sada od svjedoka tužiteljstva čujemo da je uspjeh Ine 2011. bio fantastičan. U čemu se vidi interes Republike Hrvatske? Pa, valjda u dobrom poslovanju Ine, ja ne vidim koji bi to drugi interes bio, zaključio je Sanader.
9.35 sati Ivan Krešić, član uprave Ine, rođen je u Sarajevu i diplomirani je inženjer kemijske tehnologije, kojega je u veljači prošle godine u upravu Ine imenovala Vlada RH.
I on je zamolio za uputu u postupanju, kao i Mayer jučer, jer ga je glavni pravnik MOL-a upozorio da mora čuvati poslovnu tajnu..
Sudac: Jučer je to isto kazao vaš kolega Mayer i pokazalo se da on ne zna nikakvu poslovnu tajnu.
Krešić je, kao i Mayer, kazao da se odluke zapravo donose putem liste za donošenje odluka – LODO-a.
Tužiteljica: Tko imenuje predsjednika uprave?
Krešić: Strateški partner.
Tužiteljica: Omogućuje li LODO vama kao članu uprave da operativno vladate?
Krešić: LODO je izuzetno bitan za upravljanje jer omogućava da informacije iz Ine putem konzultacije odlaze u MOL i nakon konzultacije vraćaju se u Inu na odlučivanje. Da LODO ne postoji, onda bi uprava bez obzira na odbor izvršnih direktora imala veću kontrolu nad poslovanjem kompanije.
Tužiteljica: Jeste li onda pokušali utjecati na izmjenu LODO-a?
Krešić: Jesmo. Više puta na sjednicama uprave raspravljali smo o načinu funkcioniranja. Prošle godine tražili smo trenutačnu suspenziju u dijelu konzultacije s MOL-om jer smo uočili da su tim mehanizmom određene povlaštene informacije dostupne jednom dioničaru, dok drugom, hrvatskom dioničaru nisu dostupne.
Preglasavanjem je prijedlog odbijen. Nismo ponavljali zahtjev jer to nije razumno nakon što je odbijen.
Tužiteljica: Odbor izvršnih direktora, kada je to tijelo uvedeno i kojim aktom, sudjelujete li u tim sjednicama?
Krešić: Odbor je uveden izmjenama i dopunama ugovora 2009., gdje se izrijekom spominje uvođenje tog upravljačkoj sloja. Na prvoj sjednici nakon imenovanja usmeno smo zatražili od predsjednika uprave da nas uvijek pozove na sjednice odbora izvršnih direktora. Odbili su nas pa smo uputili pismeni službeni zahtjev, no i on je preglasavanjem odbijen.
Tužiteljica: Je li na sjednicama odbora prisutan itko iz uprave?
Krešić: Jest, po regulativi koja trenutačno vrijedi, uvijek je prisutan predsjednik uprave Ine. Formalno, nakon konzultacije i rasprave na odboru, bez pristanka ili kimanja glavom odbor izvršnih direktora ne donosi odluku.
Sudac: Kako vi to znate?
Krešić: Pa kad nisu u svom uredu, onda su na sjednici.
Sudac: Mislim na kimanje glavom.
Krešić: Čuli smo od kolega.
Krešić je dalje kazao da dobivaju zapisnik s tih sjednica i to tek nakon tjedan dana. Zato i traže da prisustvuju kako bi bili promptno informirani. Zapisnici ne sadržavaju cijelu poslovnu problematiku. Na upravu dolaze i druga izvješća koja traže od izvršnih direktora, objasnio je dodajući da vjeruje kako na zapisnicima piše da predsjednik uprave prisustvuje, ali da nije kontrolirao piše li tamo doista njegovo ime.
Na upit tužiteljice zašto su odbijeni kad su tražili sudjelovanje na odboru, rekao je da je obrazloženje bilo smiješno. – Rekli su da ćemo tako štetiti koncentraciji izvršnih direktora – kazao je Krešić.
LODO definira koje odluke dolaze na upravu, vrijednost i rok izvršenja odluke. Odbor direktora od polovice prošle godine ne donosi više odluke, napominje, i to nakon pravne analize. Odluke zato donosi izvršni direktor iako to, tvrdi Krešić, ne mijenja na stvari.
Sudac: Koje odluke ne dolaze na upravu?
Krešić: Na primjer odluka o kupnji tankera vrijednog 60 milijuna dolara
Sudac: Može li se zaključiti da važnije odluke ne dolaze, a manje važne dolaze?
Krešić: Upravo tako. Određene odluke prođu mimo uprave. Na primjer poslovna transakcija, kupnja nafte. Kupuju se tankeri, mjesečno jedan ili dva, a to uprava ne vidi.
Tužiteljica: Odgovaraju li ti izvršni direktori za poslovanje društva?
– Ne – kaže Krešić – uprava odgovara, a tu je "catch" i trik.
Sve izvršne direktore nominira uprava ponovno glasovanjem. I mene je to iznenadilo. Dok nisam imenovan u upravu, živio sam u uvjerenju da država imenuje tri člana i glavnog izvršnog direktora, a vidjeli smo da to nije tako. Proučili smo i ugovor i poslovnik o radu uprave i poslovnik o radu direktora, no ta opcija ne postoji. Možemo predložiti direktora, ali nakon toga ide glasovanje. Trenutačno Ina nema direktora, ali šef uprave obnaša njegove funkcije, kazao je Krešić.
Krešić i u ovom dijelu potvrđuje jučerašnje svjedočenje Davora Mayera.
Potvrdio je da je uprava predložila svog kandidata za izvršnog direktora za rafinerije i marketing i naznačio njegov značaj te naglasio da je MOL u dvije godine izmijenio čak tri direktora na tom za RH vrlo bitnom poslovnom području. No taj kandidat nije dobio podršku, a nisu se slagali s prijedlogom MOL-a pa su predlagali, ponovio je, da privremeno on i Mayer podijele funkcije izvršnog direktora. Na razumijevanje i dobru volju partnera nisu naišli. Opet se glasuje i MOL ih preglasava.
Danas je izvršni direktor osoba imenovana i postavljena preglasavanjem, kaže Krešić.
10.20 sati Tužiteljica: Na koji način Ina nabavlja naftu?
Krešić: Preko tvrtke MOL-Trade, u stopostotnom vlasništvu MOL-a, taj ugovor već je postojao kad smo imenovani u upravu. Prije toga Ina je samostalno nabavljala naftu. Prošle godine došao nam je aneks na pet godina i to smo odbili. Na upravi smo pokrenuli raspravu s pitanjem zašto se na taj način nabavlja nafta, no suočeni s činjenicom da je naftu trebalo nabaviti, pristali smo kao uprava sklopiti taj krovni aneks s MOL-Tradeom, ali na jednu godinu. Tražili smo da se unutar Ine provede edukacija Ininih zaposlenika koji bi mogli unutar godine dana preuzeti trgovanje naftom jer je riječ o najbitnijoj aktivnosti kompanije. U aneksu nema parametara nabave nafte. Transakcije i detalji poslovne transakcije nisu dostupni, premda smo ih tražili. Kada je prošla godina dana, tražili smo detaljno izvješće sa svim parametrima nabave nafte. Ne samo cijena, to je kompletan proces. Na svoje iznenađenje, dobili smo odgovor od predsjednika uprave da je on u konzultaciji s izvršnim direktorom za rafineriju i marketing odlučio da su to povjerljive informacije i da nam nisu dostupne u pisanom obliku. Ponudili su nam da izvršimo uvid. No godišnje se kupi desetak tankera i godišnju analizu vršimo u uredu direktora rafinerija i marketinga. To ne omogućuje da se kvalitetno izvrši kontrola. To je velika vrijednost. Ina je nabavila dvije i pol milijarde dolara nafte godišnje, uprava to ne vidi, Nadzorni odbor to ne vidi i mislim da nitko u RH to ne vidi.
Tužiteljica: Koliko te dvije i pol milijarde iznose u odnosu na ostale troškove i prihode?
Krešić: Mislim da je prošle godine prihod Ine bio pet i pol milijardi, znači to je približno pola prihoda Ine.
Tužiteljica: Jesu li članovi NO-a tražili te podatke?
Krešić: Na zadnjoj sjednici ovaj tjedan NO je od uprave tražio te podatke.
Sudac: Jeste li imali te podatke?
Krešić: Postoje podaci o procesu, u LODO-u postoje tablice koje sadržavaju tko je što trebao raditi, ali NO je tražio podrobnije izvješće.
Sudac: Ima li uprava takve podatke?
Krešić: Dostupne su tablice, no razrađeni podaci nisu dostupni. NO-u su dostavljene dvije tablice LODO-a, a naknadno je dostavljen i opis same procedure, opis tablica. Ali, koliko sam ja shvatio, unutra nema nikakvih parametara koje smo mi tražili kao uprava, da se vidi kako je kupljena ta nafta.
– Sad govorim o nadzornom odboru, nadam se da to nije tajna – kazao je Krešić i dodao da je predsjednik NO-a protestirao kad su mu dostavljene te tablice rekavši: "Što je ovo?"
Tužiteljica: Imaju li članovi uprave koje postavlja MOL izvršne funkcije?
Krešić: U Ini nemaju. Oni dođu na sjednice, malo zakasne, ali to im nije za zamjeriti. U MOL-u imaju izvršne funkcije.
– Peter Ratatić direktor je u korporativnom centru, Par Zoltan Kara glavni je pravni savjetnik MOL-a, a predsjednik uprave Zoltan Aldott član je izvršnog odbora MOL-a u koji dolaze informacije po LODO-u, a donedavno je bio direktor tvrtke za trgovanje plinom. Izvršni odbor MOL-a tijelo je koje daje konzultacije izvršnim direktorima u Ini.
Tužiteljica: Je li MOL imao kakve obveze ulaganja i je li ih izvršio?
Krešić: Obveze su definirane ugovorom iz 2003., a novim ugovorom iz 2009. nisu dodavane nove obveze. MOL inače ima dvije izvrsne rafinerije i nadali smo se da će ulaskom MOL-a u Inu doći do modernizacije naših rafinerija, no to ide jako sporo. U Rijeci je završena prva faza modernizacije, ali ima određenih problema s tom fazom pa očekujemo drugu fazu jer bez toga će riječka rafinerija biti u izuzetno teškoj situaciji. U Sisku su sagrađena tri postrojenja, no to je bio interventni zahvat i Sisak nije moderniziran na takvoj razini da se može garantirati siguran i dugotrajan opstanak rafinerije. Nažalost, preuzete obveze nisu do kraja izvršene. Penali nisu ugovoreni. Postoji mogućnost prigovora, ali samo to.
Posebno je inherentna klauzula da će se modernizacija događati sukladno poslovnom planu, a on je u prvom ugovoru bio u zadržanim pitanjima. Od 2009. poslovni se plan donosi glasovanjem u upravi i više nije zadržano pitanje, dodao je Krešić.
Tužiteljica: Je li bila i kakva obaveza vezana za benzinske postaje?
Krešić: Jest, trebalo je modernizirati postaje i plasman proizvoda Ine na regionalnom tržištu, bio je to dio obveza strateškog partnera. No Ina je u posljednjih nekoliko godina izgubila dosta svoga tržišta jer je plasman proizvoda vezan uz rafineriju.
Tužiteljica: Je li donesena poslovna strategija Ine, kakva je narav dokumenta?
Krešić: To je načelni dokument, nema i ne treba imati detalja. Dokument smo donijeli krajem 2011. nakon dva ili tri mjeseca rasprave. Raspravljalo se i konzultiralo i s Ministarstvom gospodarstva RH i izvršnim odborom u MOL-u u Budimpešti i došli smo do kompromisne strategije s nadom da ćemo kroz poslovni plan definirati modernizaciju rafinerija, povratak na tržište regije.
Tužiteljica: Postoji li u Ini sektor strategije?
Krešić: Ne, trenutačno ne postoji iako je prije postojao. Ne znam kada je točno ukinut, no bilo bi logično da postoji.
Ako se Ina razvija kao naftna kompanija, onda bi bilo logično da postoji. No, ako se Ina razvija kao podružnica grupe MOL ili kao tvrtka kći, onda odjel strategije ne treba ni postojati unutar Ine, dodao je Krešić.
12.15 sati Nakon stanke suđenje je nastavljeno pitanjem tužiteljice Vanje Marušić koja je htjela znati je li bilo slučajeva da je uprava izglasavala odluke jednoglasno. Krešić je rekao da je velik broj odluka donesen jednoglasno. No, naglasio je da postoji i cirkularno glasovanje kada nije nužna rasprava prije glasovanja, pa se pošalju listići. Krajem godine napravili su i analizu u kojoj su utvrdili da je većina, a riječ je o 300-400 odluka, donesena jednoglasno nakon par minuta rasprave.
Tužiteljica: Jeste li uime RH razmatrali da se promijeni način upravljanja?
Krešić: Jesmo, tijekom ljeta prošle godine imali smo dugačku sjednicu uprave tijekom pravne analize usklađivanja upravljanja Inom sa zakonima RH. Mislim da sam baš ja tada predlagao da se odbor izvršnih direktora ukine. Tada je predsjednik uprave naglasio, a i ja sam se složio, da to nije u našoj ingerenciji jer su odbor dogovorili dioničari ugovorom.
Tužiteljica: Možete li na ovaj način zaštiti interese RH?
Krešić: Govorim u svoje ime, mi se zaista trudimo. Mogu garantirati da u našem razdoblju nisu donošene štetne odluke. Trudili smo se da se ne donose odluke koje bi naštetile dioničaru RH. Budući da ja dolazim iz Ine i poznajem dosta ljudi, ipak smo dobivali informacije pa smo mogli argumentirano raspravljati. Na primjer, kupnja ruskog polja koje su pregledali, nuđena cijena bila je izuzetno visoka, mi smo to saznali i polje nije kupljeno. To je jedan od načina kako se mogu zaštiti naši interesi.
Ponovio je da MOL ima svoje planove i interese, no to se ne mora nužno preklapati s hrvatskim interesima. Riječ je o poslovno-interesnom konfliktu koji se stalno događa i problem je u tome što mi nemamo pravo veta i ne možemo na taj način zaštititi interese RH, naglasio je Krešić.
Znači, MOL je tražio da se kupi udio u bušotini s ciljem da se pomogne obnovama rezerve ugljikovodika. Ina je trebala kupiti 50 posto udjela, pojasnio je Krešić.
Krešić: Ne znam zašto je MOL glasovanje maknuo s dnevnog reda jer bi preglasavanjem odluka o kupnji bila donesena.
Kakva je posljednica ovakvog ustroja za razvoj Ine kao samostalne kompanije, pitala je dalje tužiteljica.
- Ina se razvija u smjeru podružnice MOL-a, u nekim se razgovorima koristi termin tvrtka kći, a ne u snažnu hrvatsku energetsku kompaniju koja dominira našim prirodnim regionalnim tržištem - kaže Krešić.
Mora li dioničar koji ima veći dioničarski udjel imati i veća upravljačka prava, pita tužiteljica.
Krešić: To nužno ne mora biti tako, na primjer u MOL-u postoji klauzula ograničenja prava glasa, tako da nijedan dioničar bez obzira na to što ima, na primjer, udio od 20 posto nema više od 10 posto upravljačkih prava. To je zapravo stvar dogovora i ugovora, a pravila koja važe unutar kompanije ne važe unutar ugovora Ina-MOL.
Takvih odnosa ima i u svijetu, pojašnjava, ovisno o dogovoru.
Ugovor ne osigurava zaštitu ni jačanje energetske neovisnosti RH, kaže Krešić. Dapače, predaja upravljačkih prava u Ini koja je "kičma" hrvatskog energentskog i cjelokupnog gospodarstva, ne štiti interese RH, decidiran je Krešić na pitanje da protumači je li ugovor iz 2009. bio dobar za interese RH.
– U ugovoru piše da je cilj sklapanja ugovora zaštita i jačanje energetske stabilnosti, stoga smatra da ugovor tom cilju ne pridonosi - uvjeren je Krešić.
Krešić je o izdvajanju plinskog biznisa kazao isto što i Mayer. Glavnim plinskim ugovorom tvrtka Plinacro, u državnom vlasništvu, preuzela je skladištenje prirodnog plina, a tvrtka Prirodni plin trebala je preuzeti trgovinu plinom, no to nije realizirano i PP je ostao u vlasništvu Ine, a ne državnom, kako je trebalo biti.
Ugovorom je definirano da će PP plin kupovati u periodu od 15 godina, a cijena bi se regulirala formulom koja je vezana za tržišnu cijenu, a prodavala bi se po nižoj cijeni, što bi državnom budžetu štetilo sve dok cijena kojom se plin prodaje ne bi dosegla tržišni nivo i vjerojatno zato nije organizirana ta transakcija, pojasnio je.
12.52 sati Obrana je započela s unakrsnim ispitivanjem člana uprave Ine. Jadranka Sloković pitala je jesu li predlagali kakvu izmjenu LODO-a, osim zahtjeva za suspenzijom?
Krešić: Da, sudjelovali smo u promjenama, na primjer nedavno kad smo odredili da nam ne dolaze odluke o poslovnim odnosima za jednu godinu nego za dvije, primjerice o prodaji loživog ulja dječjem vrtiću. Riječ je o odlukama koje nisu značajne za poslovanje.
Za nas je bitan LODO koji proizlazi kao posljedica izmjena i dopuna ugovora 2009., naglašava Krešić. Sloković: Je li hrvatska strana glasovala za taj izmijenjeni LODO?
Krešić: Ne znam na koji način je izrađen i je li se za njega glasovalo jer tada nisam bio član uprave.
Bitna je razlika između LODO-a iz 2009. i ovog što je HANFA potvrdila. Lani je HANFA napravila detaljan nadzor i mislim da su podnesene dvije kaznene prijave kako je Ina radila s povlaštenim informacijama. Nakon toga učinjene su promjene koja je naša uprava izglasala 2011. i za koji je HANFA rekla da su u redu, pojašnjava dalje Krešić.
Sloković: Jesu li vam bili u bilo kojem trenutku dostavljeni podatci o nabavi nafte radi pregleda?
Krešić: U prošloj godini dostavljena je samo cijena nafte. Međutim, u našem poslu to nije bitno. Da bismo mogli rekonstruirati poslovnu transakciju, treba nam još šest do sedam parametara.
Sloković: Jeste li to pregledali?
Krešić: Jesmo, zaprimili smo taj izvještaj, ali, kao što sam već rekao, iz toga se ne može dobiti zaključak. No, kada zatražimo informacije o istoj stvari, kao što se postupa prema pravilima struke, onda do tih podataka ne možemo doći.
Sloković: Koliko je to izvješće imalo stranica?
Krešić: Bila je riječ o jednoj tablici u kojoj navedeno 18 isporuka nafte.
Braniteljica pokušava doznati po kojim je cijenama Ina prije kupovala naftu, pogotovo u odnosu na sadašnje vrijeme. Ako ste kupovali naftu prije mjesec dana, mogli ste je kupiti deset dolara skuplju nego sada, počeo je Krešić, nekad je skuplja, nekad je jeftinija. Na to je pitanje teško odgovoriti, zaključio je.
Krešić: Postojala je tvrtka Inter Ina u Ininom vlasništvu u Londonu i preko nje se kupovala nafta. Trgovina nafte u Ini uvijek je bila problematična. Transakcije obično prelaze preko off-shore računa, oko 70 milijuna dolara po transakciji. Vrijednosti su velike i uvijek postoji mogućnosti da nafta nije bila kupljena kako treba.
Sloković: Je li uprava predlagala da se nafta kupuje drukčije, a ne preko MOL-Tradea.
Krešić: Ne, nisam ni tvrdio da u tom poslovanju postoji neki kriminal, samo naglašavam, kad smo zatražili detaljan uvid, nismo ga dobili i zbog toga smo protestirali.
Sloković: Rekli ste da je uprava donosila odluke o manje važnim pitanjima. No, rekli ste da ste donosili odluku o poslovnoj strategiji. Smatrate li da je taj krovni ugovor s MOL-Tradeom bitan ili nebitan?
Krešić: Potpisivanje tog aneksa svakako je bitno, ali zato smo i inzistirali da dobijemo povratnu informaciju.
Sloković: Donijeli ste i poslovni plan, i to smatrate bitnim pitanjem?
Krešić: Tako je.
Sloković: Je li donesena odluka o modernizaciji?
Krešić: Takve odluke moraju biti donesene u poslovnom planu, a u tome je bio problem.
13.13 sati Čujte, petak je 13., 13 je sati i 13 minuta , našalio se sudac kad je Sanader prekinuo iskazivanje svjedoka Krešića.
Sloković: Je li izmjena LODO-a isto bitna odluka u smislu poslovanja Ine?
Krešić: Da je donesena odluka o suspenziji, bila bi to jako važno, a ove posljednje izmjene nisu.
Sloković: A odluka o embargu uvoza nafte iz Sirije?
Krešić: Uprava nikad nije donijela tu odluku. Iako je uprava proglasila višu silu u poslovanju sa Sirijom, embargo je donijela Rusija, a zatim RH.
Obrana Ive Sanadera pokušava dokazati da je uprava ipak odlučivala o važnim pitanjima, i to jednoglasno.
Odluka o izmjeni LODO-a donesena je jednoglasno, odluka o strategiji i odluka o poslovnom planu i o proglašenju više sile također.
Sloković: U koliko slučajeva je bilo preglasavanja?
Krešić: Sedam ili osam puta, s time da je to većinom bilo na naš prijedlog.
O kojem je ukupnom broju odluka riječ, pitala je Sloković. Ne znam postotak, kaže Krešić. Koliko je odluka ukupno bilo, ponovo je zapitala Sloković.
Krešić: Ukupno je na upravu došlo 725 točaka, nisu sve zahtijevale glasovanje. Od toga je 125 bilo cirkularno, a 500 je riješeno. Od toga je 300 do 400 riješeno za dvije do tri minute.
Na pitanje Čede Prodanovića o "curenju" informacija, svjedok se požalio kako su baš u medije par dana prije njegova i Mayerova svjedočenja iscurile povjerljive informacije, odnosno ugovori o plaćama i bonusima koje imaju kao članovi uprave.
Uopće nije bitno kolika je provizija u krovnom ugovoru, ako nemate podatke o svim parametrima. Ne možete tako pojednostavljeno pitati, odgovara Prodanoviću Krešić kad je upitan koliku je proviziju Ina plaćala Inter Ini u odnosu na MOL-Trade.
Krešić: Ne znam je li ta provizija bila manja ili veća, no to u konačnici nije niti bitno.
Ipak ispravlja svoju izjavu nakon što je sudac izdiktirao riječi u zapisnik, pa kaže kako u samoj proviziji ima različitih faktora.
Na Prodanovićevo pitanje bi li rezultati bili bolji da je uprava bila bolja, Krešić to potvrđuje.
Na to će mu sudac: Eto, to vam je takvo pitanje, sami ste sebe demantirali, pa rekli ste da uprava nije odlučivala.
Krešić: Malo ste me zbunili.
Sudac: To je dozvoljeno u unakrsnom ispitivanju, da vas zbune.
Ako se situacija u Ini značajno ne promijeni, kao i trend poslovanja, ja ću otići. Zasad cijenim da se vrijedi boriti da se Ina vrati i postane opet snažna hrvatska kompanija. U Ini postoji mnogo naših ljudi, ja sam jedan od njih, i sve dok bude ikakve nade ja ću ostati, kazao je Krešić na pitanje Sloković zašto je ostao kad je situacija tako loša i kad je onemogućen u svom radu.
13.58 sati Ivo Sanader odlučio se pridružiti svojim braniteljima pa je upitao Krešića kolika je plaća članova uprave Ine.
Krešić: Neto iznos je 70.000 kuna, bez bonusa i bez dodataka. Samo da naglasim, izvršni direktori koji su ispod nas imaju istu plaću.
Sudac: Otkad imate tu plaću?
Krešić: Od svibnja ili travnja prošle godine. Ne znam odakle vam ideja da je od prošlog tjedna.
Postoji li kakva veza između vaše plaće i potpisivanja krovnog ugovora, pitao je sudac Turudić nakon Sanaderova neuspjelog pokušaja da formulira pitanje.
Nema, kaže, ali ipak ima jer ja sam plaćen da pitam o uvjetima i toga ugovora.
U trenutku dok Krešić još uvijek odgovora na pitanja tužiteljstva i obrane na zagrebačkom Županijskom sudu, iz Mađarske tvrtke stigao je demantij na njegov iskaz. Krešićev iskaz nije vjerodostojan, kažu iz MOL-a, i pitaju se zašto se Krešić ranije nije oglasio. – Šutio je godinu dana i primao plaću, i nije se žalio na način upravljanja – poručili su iz MOL-a.
– Iskaz je tendenciozan – tvrdi na kraju Krešićeva svjedočenja Čedo Prodanović.
Na pitanja tužiteljstva daje unaprijed pripremljene odgovore, a na pitanja obrane odbija dati odgovore kojima bi se mogla opovrgnuti argumentacija tužiteljstva, obrazložio je prigovor Prodanović.
INA - nikada više neće biti u HR vlasništvu