Ode u vatri i posljednji ostatak nekadašnjega novinskog diva, najvećega između Beča i Atene. Preko noći izgorio je neboder, poznat po tome što se 20 godina gradio, 20 godina koristio i 20 godina propadao. Možda će se sljedećih 20 godina rušiti i obnavljati, da zaokruži ciklus sjaja i bijede Vjesnikove kuće koja se srušila prije nego što se zapalila zgrada. U tranziciji je najprije propalo poduzeće za proizvodnju novina, šesto po veličini u toj kategoriji u cijeloj Europi; s poduzećem se ugasio i dnevni list koji nije bio najlošiji među republičkim glasilima u bivšoj državi, da jedini na putu iz socijalizma u kapitalizam, na prijelazu s jednopartijskog sistema u demokraciju, propadne u sveopćoj ravnodušnosti. Sve nove države zadržale su dnevnike koji su izlazili u bivšim jugoslavenskim republikama, kao ostatak nacionalne ravnopravnosti i kao znak identiteta novih država, sve osim Hrvatske: list Vjesnik ne izlazi više. Na životu su ostali i moćno Delo te Politika, potom mali listovi Pobjeda i Nova Makedonija, čak i Oslobođenje u Bosni i Hercegovini, koja nije politički konstituirana kao (jedno)nacionalna država. Hrvatska se odrekla Vjesnika pod sumnjivim okolnostima: netko je nekoga morao prevariti.
Što će ti "nacionalni" medij kad su svi dnovinari ili anacionalni ili očiti jugosloveni. Dabogda propali svi. A tako će i biti jer ih ionako nove generacije ne šljive niti 2%.