Globalna kriza, pandemija, rat i inflacija… U Hrvatskoj i "podskup" – dugogodišnja eksplozija hiperzaduženih, "švicarci", blokirani…
Jesu li novi okidači koje je donio rat na europskom tlu nakon pandemije i politike jeftinog novca centralnih banaka (najjeftinijeg za one koji ga već imaju) put u trajno siromaštvo? I ima li naša država kapacitet da odgovori na krucijalni problem društva?
Agresivno se oporezuje rad, a štiti imovinu, POS-om se pomaže bankarski i građevinski lobi umjesto da država gradi socijalne stanove
Komentara 24
LE
Bez provedene lustracije, sa starim kadrom i njihovim potomcima nije cudno sto smo dno EU-a.
PH
HDZ lopvija,dijeli novac nas građana bankarskoj i građevinskoj mafiji prokleto im bilo..
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Treba napomenuti i to da su 3 države u EU iza nas isključivo zato jer je napravljen popis stanovništva, pa je ispalo da imamo manje stanovnika nego što se pretpostavljalo. Puno veći udio u rastu BDP/stanovniku ima smanjenje stanovništva nego rast samog BDP-a... Kada smo 2019. dosegli 2008. u BDP-u/stanovniku, imali smo skoro 20% manji BDP nego 2008. Tako da tu nema nekog razloga za optimizam... Također, porezi nisu toliki problem, koliko su glomazne, neefikasne i nesposobne javne strukture. Uostalom, to nam desetljećima govore svi, od Svjetske banke, MMF-a, EK, do raznih domaćih i stranih ekonomista... Ovaj članak opet se zapravo bavi uvođenjem novih poreza, umjesto da se bavi rak ranom Hrvatske gore navedenom. To je način koji mediji, sindikati i politika kod nas prakticiraju - ko da imamo šećernu bolest, pa ju liječimo stalno dodajući još šećera... Evo za primjer, 2008. s najvećim BDPom, rashodovna strana proračuna bila je dvostruko manja i bilo je zaposleno preko 100.000 ljudi manje u javnim strukturama. Od tada smo izgubili nekoliko stotina tisuća ljudi, zaposlili 100.000 ljudi manje u realnom sektoru i dobili hrpu umirovljenika... Ništa od toga nije dovoljno vladajućima, sindikatima, a vidimo, niti medijima. Imate empirijske dokaze da to što se prakticira zadnjih desetljeća u Hrvatskoj nije dobro, da sam smjer vodi u propast, no svaki dogovor politike i sindikata samo učvršćuje taj smjer... Jednostavno, nema nam spasa...