Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 14
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
RAST CIJENA POJEO ZARADU

Hoćemo li za svoj novac uložen u II. stup morati doživjeti stotu?!

Karlovački umirovljenici lijepo proljetno vrijeme koriste za boravak na svježem zraku
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
1/4
17.07.2022.
u 09:13

Izračunali smo koliko su stvarno zaradili mirovinski fondovi u 20 godina i ustanovili da smo na gubitku, iako oni koji od mirovinske reforme dobro žive, govore o uspjehu.

Ako smo u pravu, ljudi gube domove. Ljudi gube poslove. Ljudi gube mirovinsku štednju, ljudi gube mirovine. Znate što mrzim kod j... bankarstva? Ono svodi ljude na brojke: kad god nezaposlenost poraste za jedan posto, 40.000 ljudi umre, jesi li to znao? Tim riječima konsternirani bivši mešetar Ben Rickert u filmu "Oklada stoljeća" razotkriva okolnosti izbijanja velike financijske krize. Ako smo u pravu, u računici koliko su nam stvarno zaradili obvezni mirovinski fondovi u zadnjih 20 godina, otkad su krenule uplate u drugi mirovinski stup kojim upravljaju, opasnost od scenarija u kojem bi ova druga rečenica postala realitet nije baš mala.

Koliko će ih novca dočekati za isplatu mirovine pitanje je koje muči najviše one kojima do umirovljenja nije ostalo još dugo jer su po sili zakona posljednjih pet godina rada upravo u mirovinskom fondu kategorije C koja je u zadnjih godinu i pol dana najviše izgubila na vrijednosti. Naša ih računica neće obradovati. I ne samo njih! S trenutačnim načinom na koji se upravlja mirovinskim fondovima, troškovima koje generiraju upravljači, netransparentno iskazanim naknadama i prinosima, mirovinska reforma koja je počela prije točno dva desetljeća u punoljetnost zasigurno nije ušla odgovorno. Situaciju je pogoršala inflacija koju su mirovinska društva dočekala kao "vrtni patuljci", dekor, a ne upravljači te umjesto da se okrenu portfeljima u kojima će imovina članova biti zaštićena od divljanja inflacije, poput "inflation linked" državnih obveznica čije kamate rastu proporcionalno rastu inflacije, prepustili su je ludom tržištu koje je izloženo dosad neviđenim poremećajima.

Photo: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL, ilustracija

"Rast kamatnih stopa uz pad cijena obveznica u kombinaciji s energetskom krizom i rastućim rizicima stagflacije pogađaju svjetske dioničke indekse pa su tako utjecali i na pad imovine i prinosa obveznih mirovinskih fondova, čija imovina na kraju lipnja iznosi nešto više od 129 milijardi kuna", objavio je prije nekoliko dana regulator, Hanfa, koji je precizirao da je posrijedi četvrti negativni svjetski ekonomski ciklus od osnutka mirovinskih fondova u posljednjih 20 godina.

"Sve negativne promjene u prethodnim krizama fondovi su kasnijim zaradama u kratkom roku nadoknadili za svoje članove. U tih 20 godina rada, članovi obveznih mirovinskih fondova uplatili su 84,4 milijarde kuna, a mirovinska društva su upravljanjem zaradila dodatnih 44,66 milijardi kuna. Prosječni nominalni godišnji prinos obveznih mirovinskih fondova od osnutka za kategoriju A iznosi 6,56 posto, kategoriju B 5,10 posto, a za kategoriju C 3,54 posto", kaže Hanfa o subjektima svog nadzora.

Prosječan član mirovinskog fonda ne može se baš snaći u tablicama prinosa, zarada, naknada i onoga što to znači za njegov realitet. Pa smo ih, upravo zato, odlučili staviti u taj kontekst. Realiteta, kupovne moći, troškova života i očuvanja, odnosno gubitka vrijednosti. I pojasniti u kakvom je zapravo stanju njihova mirovinska štednja. Prinosi koje iskazuju mirovinski fondovi vrijede samo za one članove fondova koji su prvi dan poslovanja fondova 2002. imali cjelokupnu uplatu i nakon toga više nisu uplaćivali. Takvih je vjerojatno izrazito malo, ako uopće takav član fonda i postoji. U pravilu poslodavci uplaćuju doprinose mjesečno, pet posto iznosa plaće člana mirovinskog fonda, a ne unaprijed za 20 ili 30 godina. Usto, mnogi su se uključivali u mirovinske fondove kasnije, nisu se svi zaposlili 2002. godine. I to nije sve – iz prinosa koji se javno komunicira nisu izuzete sve naknade koje nam se naplaćuju, ni ulazna u mirovinski fond ni izlazna iz njega, a kamoli ulazna u MOD, mirovinsko osiguravajuće društvo koje isplaćuje mirovine iz drugog i trećeg stupa. Sve u svemu, prinosi koje iskazuju fondovi za članove nisu relevantan pokazatelj stvarnog stanja.

Stoga smo pokušali doći do realnijeg prinosa od onoga koji iskazuju mirovinski fondovi. Koristili smo podatke iz Mjesečnog izvještaja za travanj koji objavljuje Hanfa. Nismo pronašli u Hanfinu izvještaju ukupno naplaćene ulazne i izlazne naknade pa ih nismo ni ubrojili. Nismo uzeli u obzir ni ulaznu naknadu u MOD od 1,4 posto koja dodatno pogoršava situaciju. Nadalje, računali smo vodeći se podacima za B fondove u kojima članovi mogu ostati do pet godina prije umirovljenja, jer, da smo koristili C fondove, situacija bi bila još lošija s obzirom na to da su B fondovi u 2021. godini više rasli, a u 2022. manje pali od C fondova. Točan izračun prinosa moguć je, doduše, samo za svakog pojedinog člana jer ovisi i o danu pristupanja u fond, dinamici i visini uplata te godinama ostanka u fondu. I kamata na štednju ili kredit su individualni pa je nejasno zašto Hanfa kao regulator poslovanja mirovinskih fondova nije propisala obvezno mjesečno izvještavanje i obavijest o prinosu za svakog pojedinog člana. Svaki drugi izračun prinosa je manje ili više uspješna aproksimacija.

S obzirom na to da je u konačnici važan novac koji se prenosi u MOD koji će ga isplaćivati, a ne aproksimacije prinosa, krenuli smo metodom novčane zarade. Uz nominalnu novčanu zaradu, još je važnija realna zarada pa smo je stavili u kontekst s porastom cijena stanovanja i hrane koristeći podatke Državnog zavoda za statistiku. Isto tako, nas članove fondova, buduće umirovljenike, ne zanima kako se koja naknada zove i tko je obračunava, važno je isključivo koliko je novca otišlo iz naše plaće, a koliko je u konačnici raspoloživo za isplatu u MOD-u. Čak i ovako okljaštrenu štednju dobit će samo onaj "penzić" koji dočeka 90-ak godina, onaj s kraćim životnim vijekom neće uspjeti uživati blagodati pune zarade.

Prema Hanfinim podacima, članovi mirovinskih fondova uplatili su do datuma koji smo uzeli u računicu ukupno 96,7 milijardi kuna, a ukupnoj imovini kojom sad upravljaju od 131,4 milijarde kuna (do lipnja je dodatno pala na 129 milijardi kuna) treba pridodati i 13,1 milijardu koja je već isplaćena, ukupno 144,5 milijarde kuna. Stavljeni u kalkulator izračuna prinosa, ti iznosi pokazuju prosječan godišnji prinos od 2,08 posto, a nikako više od pet posto, koliko prikazuju mirovinski fondovi za B kategoriju fondova. U tom su razdoblju istodobno prinosi na državne obveznice u koje su ulagali veliki dio imovine iznosili i osam posto, a ulaganje u državne obveznice je zapravo ulaganje u dug Republike Hrvatske na koji se kamata plaća iz državnog proračuna, što znači da je plaćaju svi porezni obveznici. Istodobno, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2002. indeks potrošačkih cijena hrane i bezalkoholnih pića iznosio je 73,67, danas iznosi 119,24, što znači da su poskupili 61,8 posto. Sa stanovanjem i režijama, situacija je još puno gora: s 57,03 indeks je skočio na 114,59 što je "okruglo" 100-postotno poskupljenje!

26.11.2020., Osijek - Hrvatske kune. Photo: Dubravka Petric/PIXSELLr
Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Ako su mirovinski fondovi imali 96,7 milijardi kuna imovine, a danas 144,5 milijardi, to je rast od 49,4 posto. U kontekstu kupovne moći, realnim vrijednostima zarade prema režijama i hrani, ispada da mirovinski fondovi nisu zaradili – ništa! Štoviše, na gubitku smo! A ako se još od 144,5 milijardi oduzme još 1,4 posto ulazne naknade (2,02 milijarde kuna na ukupan iznos) koju naplaćuje MOD, a koja je jednaka petogodišnjoj naknadi za upravljanje mirovinskog fonda, situacija je još mračnija.

Podaci o ulaznim naknadama u mirovinske fondove nisu potpuno transparentni, ne može se detektirati kad su obračunate i koliko točno iznose pa je ukupno stanje vjerojatno još i gore. Uz ograničene podatke ni naš izračun nije potpuno točan pa upravo zato pozivamo i mirovinske fondove i Hanfu koji jedini raspolažu svim parametrima da nam jasno kažu o kojim prinosima je riječ, uzimajući u obzir sve naknade. Bilo bi utješno da na našu rečenicu "ako smo u pravu…" odgovore – "niste!" Jer ako su svu zaradu mirovinskih fondova pojeli porast troškova života i naknade, kakva budućnost čeka hrvatske umirovljenike? I može li se govoriti o uspješnoj mirovinskoj reformi uz ovakve rezultate ili o uspjehu govore samo oni koji od te reforme dobro žive, nauštrb najranjivijih?

Nedavno je u saborskoj raspravi bio prijedlog povećanja mirovina iz prvog stupa koje se isplaćuju iz proračuna. Koliko će članova uopće ostati u drugom stupu uz ovakvo upravljanje njihovom imovinom? Dvadeset godina poslije, mirovinska reforma treba – reformu. I da, planira se izmjena gotovo svih zakona koji reguliraju mirovinski sustav, no čini se, opet se ne ide u sprečavanje štete, nego saniranje njezinih posljedica.

– Planiraju se izmjene zakonodavnog okvira, pri čemu će predmet razmatranja biti i odredba o obveznom prebacivanju članova mirovinskog fonda u C kategoriju pet godina prije umirovljenja! – potvrdili su to nam iz kabineta ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marina Piletića u kojem smo provjeravali informaciju da se kani ukinuti obveza "parkiranja" u C fondu u zadnjim godinama radnog staža, što je trebalo zaštititi buduće umirovljenike kao najsigurnije ulaganje, no na način na koji se upravljalo imovinom u C fondu, pokazao se kao – fijasko! Jer su članovi C fondova u 2021. i 2022. godini izgubili realno i oko 15 posto vrijednosti štednje: s oko 10 milijardi kuna pali su na 9,2 milijarde, što je gubitak od oko sedam posto. Inflacija je u tom razdoblju bila oko osam posto (sad je već premašila 10,8 posto) pa je realni efekt pada imovine dosegnuo 15-ak posto.

U redu, bilo je loše u C fondovima pa se ondje vjerojatno više neće morati premještati imovina. Što onda nije u redu? Pa upravo to što u C fondovima nije trebalo biti loše: trebalo bi natjerati one koji fondovima upravljaju da to rade bolje te da imovina u sigurnoj zoni ostane – sigurna. S obzirom na to da C fondovi ulažu mahom u obveznice, upravo su oni trebali uložiti u "inflation linked" državne obveznice koje imaju u sebi element zaštite od inflacije. Hrvatske ne postoje, ali izdale su ih Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska… Tako je, primjerice, inozemni Ishares Inflation Linked, dok su naši obveznički fondovi padali, lani ostvario prinos od 6,10 posto, a ove godine 1,56 posto. Jednim dijelom je to zasluga strategije ulaganja, a drugim, znatno niže naknade za upravljanje od samo 0,09 posto, što je 12 puta manje od naknada koje naplaćuju hrvatski obveznički fondovi.

Na pitanje postoje li zakonske zapreke za ulaganje mirovinskih fondova u tu kategoriju, "inflation linked" obveznice zemalja EU, s obzirom na to da u prospektima fondova nismo pronašli takva ograničenja, Hanfa nam je odgovorila: "Dozvoljeno je ulaganje u državne, municipalne i korporativne obveznice te nije kao ograničenje predviđeno da to ne bi smjela biti inflation-linked obveznica." Iz ureda ministra Piletića kažu, pak, da prinose fondova kategorije C treba promatrati dugoročno jer su, prema pokazateljima, svi fondovi C kategorije za svoje članove u zadnjem petogodišnjem razdoblju ostvarili pozitivne prinose. Ipak, bitno je naglasiti da investicijski horizont budućih "penzića" koji se prebace u C fond nije dugoročan, on je maksimalno – petogodišnji. Dodatni su problem netransparentno iskazane naknade u prinosima. Na upit kane li izmjenama zakona ukinuti ulaznu naknadu koja smanjuje realni prinos za buduće umirovljenike, a ne prikazuje se kao efektivni trošak u prinosu u kojem je iskazana samo naknada za upravljanje, u Ministarstvu potvrđuju da razmatraju i mogućnost smanjenja ulazne naknade.

– U promjenjivim uvjetima poslovanja nužna je fleksibilnost za ostvarenje konkurentnih prinosa i očuvanje realne vrijednosti imovine korisnika mirovina. Isto tako, potrebno je dodatno administrativno rasterećenje te će se u tom smislu razmotriti mogućnosti smanjenja ulazne naknade – spominju u Ministarstvu potencijalno smanjenje, ali ne i ukidanje naknade za koju se ne zna u čemu je utemeljen njezin trošak i izračun. No zna se da od 0,27 posto naknade koju zaračunavaju obvezni fondovi, znatan dio odlazi za financiranje Hanfe i Regosa koji je udvostručio broj zaposlenih i kako se ovih dana otkrilo, bez natječaja za 185.000 kuna naručio izradu strategije za mirovinsko opismenjavanje od Instituta za financijsku pismenost i odgovornu potrošnju. Naziv "instituta" je tek teška ironija. Ugovor je potpisala ravnateljica Regosa Iskra Primorac, supruga novog ministra financija Marka Primorca, no izdašan je bio i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji je istoj pravnoj osobi koja se bavi "odgovornom potrošnjom" dao 88.000 kuna za usluge promidžbe i informiranja. I tih je gotovo 300-tinjak tisuća kuna 300 tisuća manje za naše mirovine! A najavljenim zakonodavnim izmjenama Ministarstvo ide i u smjeru liberalizacije ulaganja fondova, kojom bi se, kažu, osnažilo hrvatsko gospodarstvo te malo i srednje poduzetništvo.

Iako je, prema članku 79. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, osnovni cilj mirovinskih fondova povećanje vrijednosti imovine članova mirovinskog fonda kako bi jednoga dana mogli primati dostojanstvene mirovine, a ne crkavice, izjave o tome da bi mirovinski fondovi trebali pomoći gospodarstvu često daje i čelnik Hanfe Ante Žigman pa nam je tako u intervjuu prije dvije godine rekao: "Sad smo došli do razine da mogu kvalitetno pomoći gospodarstvu, razvoju, tržištu kapitala; danas više nego ikad mogu pomoći u obnovi ekonomije i eventualnoj budućoj privatizaciji. Prebacivanje tog novca u prvi stup ne bi donijelo neke pozitivne učinke jer je ta imovina ponajprije privatna imovina svih nas koji smo članovi fondova i kao takva bi ostala kao dug države prema svima nama. S druge strane, novac koji dolazi u drugi stup ne jamči da će se smanjiti deficit, već bi mogao završiti u povećanim rashodima, što je već i sad prisutno jer dio završava u državnim obveznicama. Oko 70 posto imovine mirovinskih fondova je u hrvatskim državnim obveznicama i one predstavljaju najsigurniji oblik imovine u svakom fondu." No obveznice su u međuvremenu skliznule u nekom drugom smjeru, a imovinu iz drugog stupa u prvi neće premještati država, nego članovi koji će shvatiti da im je isplata iz drugog stupa neisplativa. Jedini koji će praktički biti ucijenjeni za ostanak u drugom stupu su oni koji žele keš – onih 15 posto koliko mogu dobiti kroz jednokratnu isplatu u MOD-u. Na što se, naravno, plaća naknada. "Mirovinska reforma pokrenuta je prije gotovo 20 godina i potrebno je vrijeme da fondovi pokažu svoj puni učinak", rekao je tada čelnik Hanfe, a mi se sada upravo i bavimo tim učinkom.

– Potrebno je raspraviti načine kojima će se mirovinska društva koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima potaknuti na veću aktivnost usmjerenu na povećanje prinosa, što bi u konačnici rezultiralo povećanjem mirovina u drugom i trećem mirovinskom stupu – optimistični su u resornom ministarstvu.

A tu smo tek na klizavu terenu! Dovoljno se sjetiti katastrofalnih posljedica ulaganja mirovinskih fondova u tzv. FGS-ove, fondove gospodarske suradnje koji su, pod egidom "razvoja Hrvatske" investirali u Nexe, IGH, Dalekovod… Da znamo koliko su izgubili, zasigurno se izmjenama zakona ne bi srljalo u liberaliziranje ulaganja kad je očito da njihovi ulagački timovi, ali ni regulator, nisu zreli ni za postojeće limite. Jer iz Hanfe još čekamo podatke o tome koliki su točno ti gubici, a odgovore bismo trebali dobiti – 2023. Tad, kaže regulator, završava investicijski ciklus FGS-ova i znat će se koliko su neuspješno ulagali. A ključan kriterij za uspjeh mirovinske reforme neće biti samopromocija onih koji viču da je reforma uspješna, već broj onih koji biraju isplatu iz drugog stupa, a ne povratak u prvi, i to ne zato što su iznuđeni jednokratnom isplatom od 15 posto, nego zato što bi ih privukle veće mirovine. I odgovor na pitanje hoće li, kad prijeđu u MOD, uspjeti dobiti svu prenesenu štednju ili će im MOD svojevoljno propisati da za svoj novac moraju – doživjeti stotu. Jer, u međuvremenu su već za četiri godine produljili i tablice doživljenja iako je pandemija izgledno skratila životni vijek.

VIDEO Kolike su mirovine u Njemačkoj, mnogi ostali neugodno iznenađeni

Komentara 11

LI
Lisa
10:43 17.07.2022.

Nakon 20 godina plaćanja naknada bankama , svi nazad u 1. stup, osim nekolicine sretnika. Bravo mirovinci i oni koji ste platili da vas hvale! S našim novcem, naravno.

AR
aristip2021
11:05 17.07.2022.

vo mog primjera, u drugoj polovici prošle godine u II. stupu sam imao na računu preko 250 tisuća kuna. Od tada svaki mjesec s plaće mi je skidano prosječno više od 1000 kuna da bih sada na računu u II. stupu imao jedva nešto više od 240 tisuća kuna. Kada u obračun uzmemo i ovogodišnju imflaciju ispada da je u zadnjih godinu dana moj realni gubitak u II. stupu veći od 5 tisuća eura.

DU
Deleted user
09:57 17.07.2022.

Iz svega toga skupa mozes izvesti zakljucak da nije lako dozivejti stotu.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije