U 2021., nekako s početkom proljeća, počeli smo se dijeliti na cijepljene i necijepljene. Zbog manjka cjepiva u toj prvoj fazi biti cijepljen bila je gotovo povlastica. I u našem uzburkanom društvu odmah se razvila rasprava o tome je li baš potrebno prvo procijepiti stare i nemoćne kada toliki radno sposobni nestrpljivo čekaju.
Nakon nekoliko mjeseci redovi za cijepljenje prvo su se smanjili pa gotovo nestali, a u Vladi su s čudom i nevjericom zbrajali onaj mizerni postotak naših ljudi koji su se cijepili. I tako smo ušli u turističku sezonu, u dugo toplo ljeto, bezbrižni, izloženi sezonski minimalnom priljevu virusa s osjećajem da se sve vratilo u normalu. S jesenskom eksplozijom broja zaraženih i novim rekordima u broju umrlih podjele između cijepljenih i necijepljenih postaju duboke poput kanjona. I premda godinu završavamo s ipak oko 55 posto procijepljene nacije i sa 66 posto procijepljene odrasle populacije, već se može namirisati kaos koji nas čeka u 2022. Hrvatska si više neće moći priuštiti nikakav oblik lockdowna i neće moći plaćati one koji zbog zaraze ne rade.
Eksperiment cjepivo obavezno ispada da je mengele bio krivo osuđen