Postavio je stvar načelno pa ga se proziva da je glavni krivac zato što obitelj Tuđman nije s izaslanstvom HDZ-a išla na Tuđmanov grob. U isto vrijeme u javnosti se oglasio kao jedan od lidera nove udruge HRAST, koja okuplja stranke, udruge i pojedince koji su nacionalno odgovornu politiku stavili kao grb na svoju zastavu. Pogledajmo što je Miroslava Tuđmana motiviralo na ovakve poteze.
:: Najlakše je biti naknadno pametan, no ipak ću vas pitati jeste li očekivali da će Sanader biti uhićen? Jedva da je poznat neki primjer uhićenja predsjednika vlade neke europske zemlje! Napokon, je li ovo kraj ili će za publiku biti još iznenađenja?
Ovo je u svakom slučaju kraj ovakvog načina vođenja politike i ovo će biti presedan ne samo za HDZ već i za bilo koju drugu političku opciju. S druge strane, ne stoji da je ovo europski presedan...
:: Da, sjećamo se primjera talijanskog premijera Betina Craxija....
I ne samo njega. Statističari tvrde da je ukupno u svijetu vođen postupak protiv 22 premijera. Govorimo li o korupciji, zbog nje je pao čak i slavni Kohl, i to zbog jedne neregularne donacije od čini mi se dvije stotine tisuća maraka. Hoću reći, korupcije ima svuda.
:: Dobro, ali jeste li očekivali ovakav rasplet?
Gledajte, kad su se počele raspetljavati afere, bio je predvidiv ovakav slijed događaja. No, kad govorimo o Ivi Sanaderu, moramo lučiti dvije dimenzije: jedna je ova kleptomanska, o kojoj svoje mora reći pravosuđe. Druga je pak sama politika koju je vodio Sanader, politika detuđmanizacije i, po meni, težište promjene treba biti upravo kritika njegove politike ako želimo posve izaći iz krize u kojoj je danas zemlja. Danas treba otvoreno reći da je kapitalni problem Sanaderove politike, uz kleptomaniju, upravo rasprodaja nacionalnih interesa koja je dovela do današnjeg gubitka suverenosti, odnosno nesamostalnosti i slabih vlada. To je ceh Račanove, ali i Sanaderove politike. Onu grupaciju javnih, kulturnih, znanstvenih djelatnika pa i političara koji su od 2000. godine kritični prema Račanovoj, poslije i Sanaderovoj politici, a tu spadam i ja, stigmatizirala je službena politika i vrh HDZ-a. Posljedica je bila naša izolacija, odnosno brutalno odbacivanje politike na kojoj smo ustrajali. Deset godina poslije događaji pokazuju da smo bili u pravu.
:: Jeste li se susretali sa Sanaderom u četiri oka?
Imali smo čini mi se dva razgovora u razdoblju 2000.-2002. godine, no oni nisu danas važni zato što je Sanader potkraj 2002. počeo mijenjati svoju politiku. Bilo je to treće godine vlasti šestorke, kada je postalo jasno da će izgubiti vlast, pa su čimbenici na međunarodnoj sceni koji kreiraju međunarodnu politiku shvatili da ovdje moraju naći zamjenu za šestorku. Na tragu, u prvom redu, tih njihovih interesa, izbacili su u prvi plan novu figuru – Ivu Sanadera. Odatle je dolazila ona njegova snaga kojom su svi bili fascinirani. Da su međunarodni čimbenici u pozadini tih scenarija, kazuje detalj da je šestorka, ako se sjećate, potpisala svoj ključni koalicijski sporazum 1997. baš u Americi, a dekonstrukcija hrvatske službene politike i hrvatske države postao je glavni cilj i zadatak projekta zvanog šestorka. I oni su tu zadaću, na žalost, dosta solidno odradili. Kad je postalo jasno da taj njihov posao ipak ne ide bez otpora, međunarodna je zajednica otvorila novu kartu. Sanader je godine 2002. u Londonu pristao na potpunu kooperaciju s međunarodnom zajednicom i to upravo na zahtjevima nastavka dekonstrukcije Hrvatske. Strani su se čimbenici bojali da bi učinke detuđmanizacije, koju su proveli Mesić i šestorka, mogao poništiti povratak državotvorne stranke, tj. HDZ-a na vlast. Zato je tada počela medijska ofenziva uzdizanja Sanadera s tezom: HDZ je loš, ali Sanader je sjajan! On je pak vanjskim faktorima dao čvrsta jamstva da će provoditi njihovu politiku i, kako smo vidjeli, temeljito je radio na detuđmanizaciji premda javno nikada o toj temi nije govorio – za razliku od Mesića. Sanader je svijetu obećao kontinuitet Račan-Mesićeve politike. Mi sada moramo otvoreno pogledati u oči tim činjenicama i konstatirati da su međunarodni čimbenici umjetno stvarali veličinu od njega i da su zaslužni za njegovo ustoličenje. Kao što je i HDZ, s druge strane, zaslužan za to da se mogao dogoditi fenomen Sanader. Dio masovnih medija također je dokazao da je glasnogovornik političkih interesa međunarodne zajednice time što je krajnje nekritički veličao Sanadera – toliko da je to prelazilo svaku mjeru. Paralelno s tim, on je faktično, i autoritetom miljenika međunarodnih sila, kupio pojedine novinare i utjecaj u novinskim kućama. Zato su se davale materijalne pogodnosti novinskim kućama samo da bi se sjajna medijska slika o njemu održavala bez jedne kritike. Sjetite se kako su od Butkovića do Jergovića pisali o Sanaderu! Bez riječi kritike! A danas?
:: Dobro, ako je tome tako, zbog čega je međunarodna zajednica dopustila ovakav njegov kraj?
Zato što postoje određena pravila igre kojih se morate držati. Poruka međunarodne zajednice svodi se na ovo: Bez kleptomanije, molim! Naime, ovakve nevjerojatne pronevjere dezavuiraju međunarodnu zajednicu koja glanca svoju idiličnu sliku o sebi. Oni, kad vode međunarodne igre, igraju na veliko i kupuju na veliko i ne trebaju im kleptomani ovakvog tipa. Vidite da su po svim tranzicijskim zemljama uvijek kupovali više-manje isto: telekomunikacije, banke, energente, medije, dakle najvažnije resurse! Ivo Sanader je prekršio pravila igre i međunarodna zajednica se morala od njega distancirati jer je riječ o takvim prekršajima koji se nisu mogli niti skriti niti medijski opravdati.
:: Je li, po vašem mišljenju, normalno da u borbi protiv korupcije nema nijednog imena iz SDP-a ili HNS-a u Remetincu iako su mediji godinama pisali o raznima malverzacijama i s tog spektra? Je li moguće da lopovi sjede samo u jednoj stranci?
Očito je da je ovo sad fragmentarna slika i da se istražuje i procesuira samo jedan dio društva. Kako vidimo malverzacije su primarno išle dijelom za izborne potrebe, dijelom se novac slijevao u privatne džepove. No, ako pogledate koliko je SDP trošio u predizborne kampanje, koliko su predsjednički kandidati ljevice trošili, te usporedite to s HDZ-ovim troškovima, vidjet ćete da je po prilici to slično, a novac se u najveće stranačke blagajne slijevao od sličnih, da ne kažem, istih izvora – dakle, iz javnih poduzeća. Mi se sad ne suočavamo s punom istinom o kleptomanima u našem društvu, nego samo s djelomičnom istinom jer se ne ispituju načini punjenja fondova i blagajne lijeve opcije. Jednako tako se ne žele ispitati ni zločini počinjeni nakon 1945., koje je počinio komunistički režim. Imate procesuirane kleptomane s desnice, imate procese za zločine u Domovinskom ratu, ali nemate procese za kleptomane s ljevice niti imate procese za komunističke zločine ljevice nakon 1945. premda je identificirano više od 700 masovnih stratišta komunističkih zločina. Ako pratimo Sabor, jasno možemo vidjeti da SDP uopće ne nudi rješenja za krizu u kojoj živimo. Držim da će birači zbrojiti sve ove činjenice i da će se to obiti o glavu ljevici. Birači možda sve ne razumiju ali razumiju da u redovima HDZ-a ima lopova, ali nitko normalan ne vjeruje da lopova nema u SDP-u. No, takvih u Remetincu nema! To da se takvi ne procesuiraju na ljevici, kao što se ne procesuiraju ni komunistički zločini, birači jasno vide i to čitaju kao podvalu te sam uvjeren da ljudi neće prihvatiti djelomičnu istinu kao potpunu.
:: Danas se HDZ evidentno bori protiv korupcije pa me zanima honorirate li vi Jadranki Kosor taj angažman?
Nema dvojbe da je Jadranka Kosor imala hrabrosti upustiti se u tu bitku i to se ne može ignorirati. Ove će afere postaviti standarde nakon kojih se nitko više neće usuditi poduzimati ovakva prelijevanja novca iz javnih poduzeća u privatne ili stranačke džepove. No, to je samo jedan dio priče. On će biti nedostatan ako se HDZ ne odredi prema politici Ive Sanadera...
:: Što to konkretno znači?
Ako uzmemo da se u posljednjih deset godina politika prema Europi vodila pod geslom da nema alternative ulasku u EU, to znači da smo mi odustali od načela suvereniteta države. Suverena država mora voditi računa o nacionalnim interesima zemlje, ali kada službena politika javno tvrdi da nema alternative, onda i javno priznaje da se ne bori za nacionalne interese. Zato se dogodilo da se naša sloboda međunarodnog djelovanja svela na zapadni Balkan i današnju jugosferu. Ali da se pritom pomno vodi računa da se nijedna riječ ne progovori o zastrašujućem položaju Hrvata u BiH. Na presudu Šljivančaninu nitko nije reagirao: ni Banski dvori ni Pantovčak! Da se ponašamo kao suverena država i da se istinski borimo za nacionalne interese, službena bi politika o tome progovorila jer je to dužna. Mi smo se odrekli svojih suverenih prava kada smo prepustili da o teritorijalnoj cjelovitosti odlučuju drugi, odnosno ad hoc političke arbitraže. U gospodarskom smislu smo se odrekli potencijala koje smo imali, a trebali smo ograničiti rasprodaju vitalnih gospodarskih potencijala! Primjer odnosa prema Haagu dokaz je posvemašnje političke nesamostalnosti jer se pristalo na optužnice o Domovinskom ratu kao udruženom zločinačkom pothvatu. Štoviše, službena je politika pristala na takvu vrstu suradnje i odnosa s Haagom, koje se – prema objavljenim transkriptima WikiLeaksa – doslovno gadi svjetskoj diplomaciji. S druge strane imate, recimo, prije neki dan objavljenu izjavu Amnesty Internationala da bi trebalo uhititi Merčepa, Domazeta i Šeksa. Već idući dan je Merčep uhićen! Te i slične organizacije uporno ističu da je kod nas malo napravljeno u procesuiranju zločina počinjenih u Domovinskom ratu, a nikad nijedna organizacija tog tipa ne traži da se procesuiraju krivci za 16 tisuća ubijenih Hrvata! Nitko nema snage izaći pred narod i reći da takve poluistine sutra mogu biti povod za nove sukobe, a ne temelj za istinsku pomirbu, pravdu i mir....
:: Jedno vrijeme se nagađalo da je moguće da u vrh HDZ-a dođete i vi osobno – i kao znak promjena i kao dokaz nove politike. Je li realno da Miroslav Tuđman uđe u HDZ i bude promotor nove politike?
Ako vodstvo HDZ-a odluči promijeniti stranačku politiku i vratiti se politici obrane i promocije nacionalnih interesa, HDZ se mora osloniti na nove ljude koji tu politiku zagovaraju. Nije realno očekivati da će ljudi koji su bili nositelji detuđmanizacije biti sjajni promotori posve drugačije politike. Ako HDZ u tome bude vjerodostojan, onda može očekivati potporu velikog dijela biračkog tijela koje je izgubio. Mene osobno nikada nije zanimao stranački angažman. Moj angažman počinje i završava strategijama razvoja.
:: Na koje se to ljude HDZ treba osloniti?
Na one koji su stvarali hrvatsku državu i na one koji su u posljednjih deset godina stajali na istim tim pozicijama. Takvih, naravno, ima i u HDZ-u, ali i izvan stranke. Zato je pitanje hoće li vodstvo HDZ demokratizirati stranku i omogućiti većem broju ljudi sudjelovanje u kreiranju i provođenju nove politike, s tim da tu nužno mora naći svoje mjesto dobar dio mladih kadrova. Vraćanje na temeljne programske vrijednosti HDZ-a i odnos prema predsjedniku Tuđmanu nije odnos prema prošlosti, već prema budućnosti.
:: Zašto ove godine, kad nema Sanadera, niste išli zajedno na Tuđmanov grob, vi i članovi obitelji Tuđman s izaslanstvom stranke?
Prvo, pismo i poziv upućeni su samo majci, a ne i ostalim članovima obitelji. Kad bi sve drugo bilo u redu, i ova bi nesmotrenost zvala na oprez. S druge strane, majka nije htjela biti manipulirana. Sanader se pozivao na predsjednika Tuđmana samo u vrijeme izbora i za unutarstranačke potrebe. Istovremeno je Sanader, i to u društvu istih ljudi koji danas vode stranku, provodio detuđmanizaciju vrlo revno. I sada se odjednom pojaviti sa svima njima, a da pritom ni do kakve bitne promjene te politike nije došlo, činilo mi se nepriličnim. Dakle, ponavljam, dođe li u vrhu HDZ-a doista do promjene politike, u onim relacijama kako sam prije rekao, spreman sam na uspostavu normalne komunikacije. Vjerojatno nije potrebno posebno naglašavati da ta komunikacija i razumijevanje nikada nisu bili narušeni s članstvom HDZ-a na općinskim i gradskim razinama.
:: Trenutačno ste dali potporu udruzi stranaka, udruženja, inicijativa, ne znam kako titulirati čimbenike koji čine novu političku opciju – Hrast. Tu ste vi, tu je prof. Jurčević... tko je još s vama?
Hrast je projekt pokreta u koji se okupljaju stranke, udruge i pojedinci koji će pod tim imenom ići na izbore. Ideja je nastala jer je očito da su dosadašnje političke snage koje pratimo u Saboru dojadile i Bogu i narodu, pogotovo zato što su tamo svi na gotovo istim pozicijama kada je riječ o odricanju suvereniteta. Takva je politika generirala moralnu, društvenu i gospodarsku krizu u kojoj živimo. To je, dakle, uvjetovalo formiranje ovog pokreta u kojem se nalazi Hrvatsko kulturno vijeće, tu je i Grozd, tu je i Obiteljska stranka, HIP i još neke demokršćanske opcije.
Re: Koja? LIJEVA ili DESNA. .´.´.´. Popiskila sam se od smijeha moram se kupati laku vam noc Blagoslovio vas Bog !