Josip Bistrović jedan je od prvih fotoreportera koji je 5. kolovoza 1995. godine s objektivom Večernjeg lista ušao u oslobođeni Knin. Prošao je putem preko Sinja i Vrlike, kroz punktove i zasjede. Kada je konačno došao do Knina, počeo je bilježiti - slobodu.
"Bio je to dan koji smo svi čekali godinama. Dan kad je pao Knin, kad više nije bilo takozvane Krajine. Najveći dan od '91. I za mene osobno – jedan od najvećih u životu."
Njegove fotografije, objavljene 1995. godine u Večernjem listu, postale su simboli borbe, patnje, ali i pobjede. O njima govori u razgovoru za Večernji tv nakon 30 godina.
Na jednoj od njegovih najpoznatijih fotografija nalazi se hrvatski vojnik Josip Slugan, s tablicom tzv. Republike Srpske Krajine u ruci. Taj kadar postat će simbol kraja rata, ući će u kolektivnu memoriju naroda. Nedavno je i pretvoren u grafit u Zagrebu.
"Morali smo nekako dokumentirati činjenicu da više nema takozvane Krajine, a s obzirom na to da nismo imali zastavu pri ruci, poslužile su tablice s automobila. Tada nisam znao tko je vojnik iz 4. gardijske brigade kojeg sam fotografirao, saznao sam to tek kasnije"
U Kninu je snimio i državni vrh, pokojnog predsjednika Franju Tuđmana u društvu hrvatskih generala, prilikom podizanja hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi.
"Mene su prijatelji zezali jer sam na snimci podizanja zastave u Kninu bio u kričavo crvenim bermudama i havajskoj majici. Nisam znao da će tada Tuđman doći."
Srpska baka ljubi ruku hrvatskog vojnika, a sinovi su joj u hrvatskoj vojsci
Na još jednoj upečatljivoj i emotivnoj fotografiji koju je snimio srpska baka ljubi ruku hrvatskom vojniku i traži svoja tri sina - hrvatske vojnike. Bistrović ju je snimio ne znajući ništa o njoj. Tek poslije, kaže, izvlačile su se priče: "Mi fotoreporteri bilježimo trenutak, emociju, sve ostalo dolazi kasnije."
Sljedećeg dana naletio je i na zarobljene vojnike tzv. Krajine. Desetak njih, s rukama na potiljku, pod paskom hrvatskih vojnika. "Bilo je sve vrlo profesionalno. Čudilo nas je da su nam uopće dopustili fotografiranje. Nismo ni shvaćali da smo snimili veliku stvar."
Ovako je nastala kultna naslovnica Večernjeg lista s vojnikom koji drži tablice takozvane Srpske Krajine
Bistrovićev put kao ratnog reportera započeo je mnogo prije Oluje. Sjećanja ga vraćaju u Kosovo, gdje je svjedočio brutalnim događajima i represiji srpske policije. Tada, zajedno s kolegom Željkom Brkićem, Bistrović se uvjerio u suprotnost onoga što su propagirali srpski mediji, prikazujući stvarnost koju su drugi željeli sakriti.
Emocionalni vrhunci njegovog putovanja nužno su bili popraćeni i teškim trenucima. Bistrović se prisjeća nezaboravne bespomoćnosti koju je osjetio tijekom opsade Dubrovnika, grada koji je prema njegovim riječima bio "na streljani". No, unatoč svemu, njegov je posao bio prenositi istinu, a to je činio s predanošću i strašću.
Fotografije je razvijao pod granatama i uz deadline. "Nosili smo uređaj za slanje slika težak 12 kilograma. Danas mi kičma izgleda kao da sam radio u rudniku, a ne s fotoaparatom."
"Nisam ja nikakav branitelj. Samo sam radio svoj posao. I kad su mi nudili spomenicu, odbio sam. Ima nas previše s tim statusom. Neki su poginuli. Ja sam imao sreće."
Izašao je iz rata kako je i ušao – tiho. Otišao na Himalaju. "S prijateljima, da razbistrim glavu. Tamo nema granata. Samo planine."
Njegovi sinovi odrasli su uz uzbune, skloništa i televizijske snimke na kojima im je otac, slučajno, u havajskoj majici.
"Kad me mlađi nedavno nazvao iz Vukovara i rekao da je vidio moju fotografiju s Knina, bilo mu je drago. Ne zbog mene, nego zato što se pamti. Jer treba se sjećati."
I danas, kad pogledate njegove fotografije, i dalje se čuje tišina Knina tog dana. I vidi se sloboda. Objektiv Josipa Bistrovića zabilježio je puno ratnih scena, ali najvažnije što je snimio bio je kraj rata koji su svi čekali.
"Možda je moj posao bio dokumentirati rat, ali ono što sam zapravo htio bilo je – da se završi. I da se više nikad ne ponovi."
> Bistrović je o svojim fottografijama govorio i u posebnom videu snimljenom u studiju Večernji tv-a koji možete pogledati u nastavku:
Otvori KEKS Pay
Knin nije pao 05. kolovoza 1995. Knin je tog dana oslobođen!