Na samom zapadu Zagreba, iza tramvajskog okretišta Prečko, između rijeke Save i Zagrebačke avenije, nalazi se slikovito prigradsko naselje Savska Opatovina. Stotinjak obiteljskih kuća poredano je oko jedne slijepe ulice pružene u obliku slova L, dok kuće i tek pokoju manju zgradu okružuju plastenici, vrtovi i livade. Sasvim je to neuobičajen ambijent za metropolu te će vam se učiniti da se nalazite u malom selu u okviru Zagreba. Tu je jedna od posljednjih većih zelenih oaza na zapadu grada, a pogled preko autoputa puca na City Centar West i Z centar, te dizalice koje u Španskom grade nove stambene i poslovne blokove. No od kraja prošle godine Savska Opatovina bogatija je za jednu iznimno zanimljivu građevinu. Na kraju slijepe ulice nikla je kuća Kadmo, koja je ušla u najuži izbor Udruženja hrvatskih arhitekata za nagradu Drago Galić za najuspješnije ostvarenje u području stambene arhitekture. Autori kuće su višestruko nagrađivani arhitekti Vesna Milutin i Mirko Buvinić, koji su posebnu pozornost posvetili mirenju karakteristika lokalnog, ruralnog i novog.
– Gradnja unutar starog dijela Savske Opatovine predstavlja osjetljiv korak u transformaciji prostora, jer se istodobno mora voditi računa o onome čega još nema i o onome što ubrzano nestaje. Život u gradu, jednako kao i život na selu, zahtijeva uključenost u ritmove svakodnevice koji su ponajprije uvjetovani lokacijom stanovanja. Savska Opatovina nije stambeno predgrađe koje se jednostavno može transformirati i osuvremeniti. Sintagma "život u gradu na selu" najpreciznije opisuje trenutačnu sliku lokalnog habitata. Arhitektonski projekti kojima se ovaj prostor transformira trebaju uz veću pozornost sagledati obje krajnosti – i "ruralnu" i "gradsku". Novoprojektirane građevine, osim zadovoljenja važećih prostorno-planskih uvjeta, trebale bi djelovati kao katalizatori energije mjesta, s ciljem izbjegavanja socijalnih, oblikovnih, estetskih i ekonomskih sukoba između zatečenog i budućeg. Složenost postojeće situacije čini ovaj prostor posebno osjetljivim u odnosu na novu gradnju. Ona ne može slijediti postojeću, usitnjenu tipologiju obiteljskih kuća koje su često žarišta malih gospodarstava s nizom sekundarnih funkcija koje oblikuju izgled i organizaciju parcela – napominju Milutin i Buvinić.
Oni smatraju da gospodarska funkcija malih poljoprivrednih zajednica, koja se očituje prisutnošću vrtova, povrtnjaka, plastenika, voćnjaka, pušnica, ambara, garaža, spremišta, radionica, pomoćnih prostora za prateće djelatnosti i usluge,... mora naći svoje mjesto i na novoprojektiranim parcelama te da se treba akceptirati mjerilo i distribuciju volumena na okolnim parcelama. Važna karakteristika je i uređenje dijelova parcele u prostor za odmor i opuštanje. Stanovnici susjedstva na tim prostorima izražavaju vlastitu osobnost i kreativnost koja polazi od odabira vrste živice, cvjetnih grmova i visokog zelenila do ribnjaka, plitkog bazena, fontane, terase za sunčanje s vanjskim tušem, sjenice, pergole, roštilja, ljuljačke, trampolina,... To su prostori koji nemaju gospodarsku ni stambenu funkciju, ali stanovnici ih često koriste, brinu se o njima i uređuju ih, mijenjaju i nadopunjuju te ostvaruju intenzivniju vezu s prirodom u usporedbi s onim kako to čine stanovnici grada na svojim okućnicama.
U skladu s time nastala je kuća Kadmo, kao primjer nove gradnje u lokalnim uvjetima Savske Opatovine, pri čemu se nastojalo izbjeći segregaciju između postojećeg i novog. Smještena je u ruralnom okružju predgrađa obiteljskih kuća, plastenika i vrtova, koje će kao sjevernog susjeda umjesto polja i šikare u budućnosti dobiti novo naselje s višestambenim zgradama. Na parceli površine 900 m² sagrađena je obiteljska kuća na tri etaže, ukupne bruto građevinske površine od 400 m², što je upola manje od onoga što dopušta prostorni plan. Površina prizemlja iznosi 260 m², dok su katovi po 70 m², čime se nastojalo pratiti mjerilo postojećeg susjedstva.
Razvedeni tlocrt prizemlja, sa svojim izmaknutim krilima, formira dvije odvojene vanjske zone na tlu, dok treću čini prohodni ravni krov, čime nastaju tri okućnice različitog karaktera. Prva je vezana uz pristupnu prometnicu i u funkciji je gospodarskih aktivnosti koje se mogu odvijati u prizemlju. Druga predstavlja svojevrsni tampon prema susjednoj gradnji te je zamišljena kao ozelenjeni poligon individualne kreacije. Treća okućnica, površine 220 m², oblikovana je kao krovni vrt s uzgojem povrća, sadnjom ukrasnog bilja i formiranjem gusto ozelenjene oaze na suncu. Ta vrtna terasa postaje mjesto rada, odmora i druženja, a svojom centralnom pozicijom u odnosu na stambene jedinice predstavlja fokusnu točku socijalnog života i ritma svakodnevice na otvorenom.
Projekt artikulira potrebe korisnika trima različitim stambenim prostorima koji omogućuju brojne scenarije ovisno o promjenama životnih okolnosti: uredi, glazbeni studio, tihi obrt, uslužne djelatnosti, podstanarstvo i slično. Tri stana, svaki na svojoj etaži, imaju vlastiti vanjski prostor te pogled koji se otvara prema gradu ili prema vrtu. Stanovi i krovna terasa međusobno su povezani otvorenim stubištem, koje je zamišljeno kao vanjski prostor i produžetak svake stambene jedinice. Time se zadržava ambivalentnost između obiteljske kuće i iskustva kolektivnog stanovanja manjeg mjerila.
Kuća je sagrađena od armiranog betona, obložena žbukom boje suhe zemlje s nutrinom u crvenoj dvostruko pečenoj punoj klinker opeci koja oblači stubište i izlijeva se na krovnu terasu, parapete krovnih vrtova, vanjsku kuhinju. Velikoformatni prozori, svi jednaki, otvaraju interijer okolini. Žaluzine na prozorima i metalna rešetka stubišta filtriraju pogled i prirodno svjetlo, podešavajući odnos između okoline i zaštićenog privatnog prostora.
"Kuća Kadmo artikulira svakodnevicu domaće suburbije preciznom, ali otvorenom arhitektonskom strukturom. Umjesto idealizirane slike obiteljske kuće, projekt prihvaća stvarne obrasce života na rubu grada – istodobnu prisutnost stanovanja, rada, parkiranja, vrtlarenja i potencijalnih budućih prenamjena. Arhitektura tako ne pokušava disciplinirati taj hibridni način života, nego ga organizira u jasan prostorni sustav sposoban za promjenu tijekom vremena. Projekt prihvaća ambivalentnost suvremenog predgrađa gdje se stanovanje, rad i poduzetništvo preklapaju, pretvarajući tu realnost u racionalan i otvoren arhitektonski okvir sposoban pratiti budući razvoj grada", kaže se među ostalim i u obrazloženju stručnog savjeta Udruženja hrvatskih arhitekata prilikom uvrštenja projekta Vesne Milutin i Mirka Buvinića među finaliste za nagradu "Drago Galić".
Otvori KEKS Pay
