Europa nema dovoljno sredstava za izravan, visokointenzivni sukob s Rusijom na kopnu, upozorava novi izvještaj Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI). Dokument, pripremljen uz savjetodavni odbor devet čelnika europskih think-tankova, ističe ključne ranjivosti Starog kontinenta, posebno u slučaju produljenog rata. U ekskluzivnom intervjuu za medije, troje istraživača IFRI-ja, povjesničar Dimitri Minic, stručnjakinja za rusku unutarnju i vanjsku politiku Tatiana Kastouéva-Jean te stručnjak za suvremenu povijest Paul Maurice kritiziraju nedovoljne napore europske obrambene industrije nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Dimitri Minic ističe da Rusija, kao autokracija, može natjerati društvo da podnese ogromne ljudske i materijalne gubitke u visokointenzivnom sukobu. "Njezina snaga leži u kopnenim i zračnim operacijama, s kopnenim snagama koje brojčano nadmašuju europske", kaže Minic. Iako Europa ima kvalitativnu prednost u obuci, zapovijedanju i taktikama kombiniranog naoružanja, Rusija dominira u ljudstvu, vatrenoj moći i kapacitetu mobilizacije.
Moskva je već 2022. djelomično mobilizirala gospodarstvo, povećavši proizvodnju krstarećih i balističkih raketa poput Iskandera i Kh-101, ključnih za dubinske udare na ukrajinsku energetsku i željezničku infrastrukturu. Međutim, Rusija se muči s proizvodnjom oklopnih vozila i približava se kraju sovjetskih zaliha. "Europa mora iskoristiti svoju vojnu superiornost u zraku, na moru i u svemiru te premjestiti bojište u te domene", savjetuje Minic, za Le Monde.
Paul Maurice ocjenjuje da europska obrambena industrija u tri i pol godine nije učinila ono što je trebala. "Nije riječ o poricanju, već o velikim poteškoćama u provedbi politika, dijelom zbog strukture Europske unije s 27 članica", kaže Maurice. Europljani su razvili agilnije formate poput neformalne grupe "E5" (Njemačka, Francuska, Italija, Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo) ili "Baltes + Weimar" (Weimarski trokut: Njemačka, Francuska, Poljska), ali politička uključenost SAD-a unutar NATO-a ostaje ključna. "To je oblik psihološke ovisnosti Europe", upozorava Maurice.
Ako ukrajinski otpor ili kohezija NATO-a oslabi, rizik od otvorenog oružanog sukoba između Rusije i Europe raste, bez obzira na razmjere, kaže Minic. Vladimir Putin nastoji izolirati Kijev od Zapada, posebno od SAD-a, koristeći američkog predsjednika Donalda Trumpa za podjele u Europi. "Europa mora održavati najjaču moguću transatlantsku vezu uz očuvanje svojih vrijednosti", ističe Minic. U slučaju ruske pobjede u Ukrajini, Moskva bi mogla prebaciti snage na drugi front, poput baltičkih država – Ahilove pete NATO-a, smještene između Bjelorusije, kalinjingradske eksklave i ruske granice. Broj savezničkih snaga u Litvi, Estoniji i Latviji mali je i služi samo kao odvraćanje, ne za odolijevanje velikoj invaziji. Europska vojna mobilnost ograničena je neujednačenom infrastrukturom i različitim standardima. Putin je ohrabren nejasnoćama u Washingtonu i oklijevanjima u Europi, kaže Minic. Kremlj bi mogao promijeniti kurs samo ako shvati da daljnji napredak ugrožava njegovu autokraciju ekonomskim, socijalnim i političkim žrtvama. "Europa mora pružati stalnu i značajnu pomoć Ukrajini te održavati povoljnu ravnotežu snaga", naglašava Minic
Tatiana Kastouéva-Jean je pesimistična. "S Vladimirom Putinom nikad neće biti mirovnog sporazuma. U najboljem slučaju, očekujte zamrznutu situaciju, ni rat ni mir." Rat je postao središte njegovih mandata, uvjeren da od njega ovise dugovječnost vlasti i mjesto u povijesti. Do 2030. moguć je pesimistički scenarij ruskog rata izvan Ukrajine uz minimalnu američku potporu, ako Europa ne podrži Ukrajinu i ne izgradi uvjerljivo konvencionalno odvraćanje, upozorava Minic. Više treba brinuti o pojačanoj indirektnoj konfrontaciji nego o masovnom napadu ili nuklearnom ludilu. U susjednim zemljama to bi moglo rezultirati novom "specijalnom vojnom operacijom".
Indirektna konfrontacija uključuje nemilitarne akcije poput psiholoških i informacijskih operacija, sabotaža, atentata i privatnih vojnih kompanija, kako bi se pripremio teren za kratku, odlučujuću vojnu operaciju. "Moskva je podcijenila Ukrajinu i Zapad, koji vidi kao kukavički i dekadentni", kaže Minic.
Iako malo vjerojatno, isporuka raketa Tomahawk Ukrajini bila bi velika eskalacija za Kremlj, što bi moglo izazvati ruski konvencionalni odgovor na istočnu NATO članicu. "Razmatra li američki predsjednik tu mogućnost?", pita Minic. Ruska retorika odražava stare carske opsesije – održavanje utjecaja na bivše sovjetske i carske teritorije. "Rusi vjeruju da imaju pravo vladati u Istočnoj Europi i utjecati na sudbinu cijelog kontinenta", kaže Minic. Na kraju zaključuje: "Jedna od najvećih grešaka Zapada bila je ne shvaćati rusku retoriku ozbiljno".
Otvori KEKS Pay
rat ce stati tek kada rusiji uniste busotine nafte i plina!!!