Premda europski čelnici ovih dana pokušavaju ostaviti dojam mirnoće i pribranosti, povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću za Europu predstavlja scenarij iz noćne more. Iako se svi u Europi pitaju što će sad biti s Ukrajinom koja se našla u užasnoj situaciji, moramo se upitati i što će sad biti s Europom. Europljani su uoči američkih predsjedničkih izbora poslali poruku da su spremni na sve opcije, iako, ako ćemo biti iskreni, nisu spremni ni za jednu, niti znaju što će se točno događati poslije 20. siječnja sljedeće godine, kad Trump ponovno preuzme dužnost. To je za samo malo više od dva mjeseca, što Europi ne ostavlja dovoljno vremena za dovršavanje svega onoga što je propustila učiniti u proteklih osam godina, koliko je prošlo od prvog Trumpova dolaska u Bijelu kuću, kada je bilo kristalno jasno da se Europa više neće moći oslanjati na američki sigurnosni kišobran kao što je to činila proteklih nekoliko desetljeća. Europi sada dolazi na naplatu još jedan aspekt neodgovorne politike bivše njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je, doduše, nakon Trumpove pobjede 2016. godine, često govorila da se Europa više ne može oslanjati na američku vojnu zaštitu i da mora uzeti stvari u svoje ruke, ali problem je u činjenici da je upravo Njemačka kao vodeća europska gospodarska sila kasnije premalo učinila da se to i ostvari. U to se vrijeme počelo puno govoriti o europskoj strateškoj autonomiji i o federalizaciji Europe, što bi joj omogućilo efikasnije donošenje odluka, čime bi Unija mogla parirati Americi i Kini i postati geopolitički akter, ali uglavnom se radilo samo u retorici.
Europa počiva na ljevičarskom licemjerstvu i devijantnim ideologijama a sad se svi čude ko pura dreku što će ju Trump podijeliti za 5 minuta.