Degenerativne bolesti kralježnice skupina su oboljenja koje – uz kronične bolesti poput dijabetesa, visokog tlaka i drugih kardiovaskularnih oboljenja – svrstavamo u tzv. bolesti modernog doba. Poznata je činjenica da je križobolja po učestalosti danas drugi razlog akutne nesposobnosti za rad (nakon respiratornih infekcija), a prvi razlog kronične radne nesposobnosti.
Epidemija modernog doba
Ovi zabrinjavajući podaci rezultat su opsežnog znanstvenog istraživanja provedenog u SAD-u, a mogu se primijeniti na većinu razvijene zapadne civilizacije. Jesmo li i mi dio ove crne statistike, hoće li pandemija koja nas je prisilila da prihvatimo novo normalno i rad od kuće koji se često ne odvija u zadovoljavajućim uvjetima pogoršati već alarmantnu situaciju ili zbog konstantnog napretka u medicini možemo očekivati da će rezultati nekog novog istraživanja pružiti razlog za optimizam, pitali smo dr. Dražena Kvesića, voditelja Centra za bolesti kralježnice u Specijalnoj bolnici Arithera.
– Kad govorimo o stanju u Hrvatskoj i susjednim zemljama, nema neke bitne razlike u odnosu na razvijene zemlje zapada, slobodno možemo reći da je u proteklih 30 godina na snazi svojevrsna epidemija modernog doba. Prenaglo smo prestali biti fizički aktivni, od fizičkih radnika pretvorili smo se u sjedeće organizme, evolucija ne može slijediti tempo koji smo joj zadali. Stvar je vrlo jednostavna; kralježnicu drže mišići i ako se ne koriste nastaje problem. Nismo svoje tijelo adaptirali na tako veliku promjenu u kojoj odjednom samo sjedimo, praktički se uopće ne krećemo. Uz neke druge faktore, ovakav način života doveo je do toga da su degenerativne bolesti kralježnice postale globalni problem u razvijenom svijetu – upozorava dr. Kvesić.
Premda se rijetki među nama mogu pohvaliti da u životu još nisu iskusili križobolju (štoviše, istraživanje je pokazalo da 80 posto ljudi barem jednom godišnje trpi bol u lumbalnom dijelu kralježnice zbog koje moraju posegnuti za nekom vrstom analgetika, odnosno 26 posto ljudi u dobi od 20 do 65 godina imalo je križobolju u posljednja tri mjeseca) podatak da nas križobolja čini nesposobnima za rad nekima bi se mogao činiti kao pretjerivanje.
Jer, kad leđa bole popijemo dva brufena i na posao! No brojke iz spomenutog istraživanja su neumoljive, a kažu: direktni medicinski troškovi liječenja križobolje iznose 40 milijardi dolara godišnje, a indirektni više od 100 milijardi; svake godine 8 posto radno aktivne populacije privremeno je nesposobno za rad zbog križobolje; križobolja je odgovorna za 40 posto svih izgubljenih radnih dana u jednoj godini i ujedno je vodeći razlog nesposobnosti za rad kod ljudi mlađih od 45 godina.
Je li onda svaka križobolja razlog da se hitno javimo svome liječniku?
– Naravno da nije. Ne morate se javiti liječniku svaki put zbog križobolje. Ako vas jednom do dvaput godišnje boli u predjelu križa, a bol se ne širi niz nogu – to nije znak za uzbunu. Kad pacijenti s križoboljom dođu unašu kliniku prvih tjedana ne poduzimamo ništa. Ako nema kliničkih znakova za rendgen i s tim čekamo. Pacijentu prvo preporučimo analgetike koji pomažu da lakše funkcionira, a križobolja će proći će sama od sebe, treba biti strpljiv. Većina križobolja ne znači da trebate trčati liječniku. Druga je stvar ako bol krene u nogu – to je znak išijasa uzrokovanog protruzijom diska, živac je pritisnut na nivou kralježnice i svakako je potrebno obratiti se liječniku – naglašava dr. Kvesić
. U izvještaju jedne američke osiguravajuće kuće spominje se podatak da je od 1995. do 2000. broj operativnih zahvata na kralježnici porastao za 40 posto, a upotreba implantata za 100 posto. Znači li to da je kod protruzije diska operacija najbolje rješenje i što sa savjetima da pod svaku cijenu treba izbjeći operaciju jer nakon toga će „sve biti puno gore“?
– Što se tiče podataka osiguravajućeg društva iz Amerike, poznato je kako njihov zdravstveni sustav funkcionira i često se tu radi i o pretjerivanju s operativnim zahvatima jer svaka se klinika tamo vodi mišlju o što većem profitu. Drugo, kad je riječ o dobronamjernim savjetima „iz prve ruke“ – oni koji su imali operaciju pa im nije dobro zbog čega moraju ići na fizikalnu terapiju tamo opet susreću druge pacijente kojima nakon operacije nije dobro pa se to može činiti kao začarani krug. Prava je istina da je u pitanju svega 10 posto lošijih rezultata nakon operacije hernije diska. Treba uzeti u obzir da je broj operacija jako velik, radi se o najčešćoj operaciji kralježnice, stoga je percepcija da nijedna operacija ne valja posve pogrešna. Operacija uvijek dobro prođe kad je indikacija dobra. Neki su kirurzi laki na nožu pa će posegnuti za operacijom prije nego što bi trebalo. Dakle, trebalo bi odgađati operaciju dokle god se može izdržati bol?
– Kirurg će procijeniti kada je najbolje vrijeme za operaciju. Treba malo strpljenja, pričekati 2-3 mjeseca, pokušati ublažiti bol na druge načine, neinvazivnim metodama (lijekovi, fizikalna terapija...). Operacija je i nama zadnja opcija, ali kad se mora, mora se i onda nije dobro predugo čekati jer ako se bolest zapusti imate težu kliničku sliku koja se teže liječi. Možemo li sami utjecati na zdravlje kralježnice, kako se ponašati da dočekamo starost uspravna hoda i bez bolova u leđima?
– Bolesti kralježnice nemaju samo jedan uzrok, opće je poznato da postoji nekoliko faktora rizika, a neki od njih su težak fizički rad, rad s vibracijskim strojevima, pušenje, dugotrajne vožnje... Međutim, jedini znanstveno potvrđeni uzrok degenerativnih bolesti kralježnice jest nasljedna sklonost k slabosti vezivnoga tkiva što je pak direktan uzročnik degeneracije zglobova, kostiju, mišića, hrskavica... U nekim se obiteljima ova bolest pojavljuje češće, ali uz nasljednu sklonost mora biti i drugih faktora da bi se bolest razvila.
Korona je prilika za zdravlje
Posljednjih mjeseci teško da se ijedan razgovor može odviti, a da se ne spomene pandemija koronavirusa i njezin utjecaj na ono što je tema razgovora. Hoće li rad od kuće pogoršati stanje?
– Rad od kuće neće povećati broj ljudi s degenerativnim bolestima kralježnice, ne vidim koji bi mehanizam mogao uzrokovati tako nešto, možda samo debljanje koje je poznati faktor rizika. No netko je u ovoj koroni i smršavio jer je kod kuće mogao jesti zdraviju hranu, a onaj tko je discipliniran i redovito vježba neće imati problema. Ovo je čak prilika za usvajanje nekih zdravih navika jer su ljudi možda odmorniji, ne troše silno vrijeme na putovanje na posao i s posla pa mogu odvojiti pola sata dnevno na vježbanje ili šetnju. Možda bi ljudi ovu situaciju trebali doživjeti kao priliku da žive zdravijim i discipliniranijim životom. Drugo je pitanje odgađanje operativnih zahvata i sistematskih pregleda, zbog čega neke bolesti možda neće biti dijagnosticirane na vrijeme pa će klinička slika biti lošija. Zasad još nema podataka o kojem se postotku pacijenata radi, morat ćemo ipak pričekati neko vrijeme da vidimo na čemu smo.
