Nedavno je jedan mladi riječki svećenik na društvenim mrežama gotovo slavodobitno objavio da je odbio molbu jednog lezbijskog para za krštenje njihova djeteta dobivenog medicinski potpomognutom oplodnjom. Naglasio je da je "njegova savjest potpuno čista" i da smatra svoj potez "jedinim ispravnim". Nekolicina katoličkih svećenika iz Hrvatske (i BiH) u njegovoj ga je odluci javno podržala. Kao da smo svi zaboravili da je krštenje zapravo dar i milost. Nije ono nagrada savršenima ili pak ulaznica u društvo onih koji nemaju mrlje u svom životopisu. Umjesto da mu bude drago što se jedna takva obitelj odlučila krstiti svoje dijete u Katoličkoj crkvi pa da im izađe ususret, riječki svećenik nastupio je farizejski kao da je ne samo služitelj sakramenata nego njihov vrhovni utemeljitelj.
Zar nije krštenje direktni "posao" Crkve i zar nisu krađe direktni "posao" državnih institucija? Zašto se miješa-zašto se ne miješa?! 😏 Ne možete ga imati u sve rupe, odlučite se jeste li bi, lez, hom ....