Hrvatski institut za povijest izdao je zbirku dokumenata “Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.” koja će zasigurno izazvati burne i različite reakcije. Jedan od njezinih priređivača je dr. Vladimir Geiger, glavni istraživač na Institutovu projektu “Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću”.

• Zašto ste sada izdali zbornik tih dokumenata?
– Dokumenti objavljeni u ovoj zbirci, koja je rezultat rada dvojice povjesničara i dvojice arhivista, prikupljani su više godina u sklopu različitih znanstveno-istraživačkih projekata i stručne obrade arhivskoga gradiva vezanog uz razdoblje Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Držali smo da je prikupljena količina i raznolikost dokumenata o partizanskoj i komunističkoj represiji i zločinima u Hrvatskoj u razdoblju od 1944. do 1946. dostatna i reprezentativna za objavljivanje. Smatrali smo kao priređivači zbornika dokumenata da je upravo 60. godišnjica završetka Drugog svjetskog rata prigoda za upoznavanje stručne i ostale javnosti sa sadržajem dokumenata postrojbi i ustanova Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije i Hrvatske, organa KP Jugoslavije i Hrvatske te državnih i republičkih organa Jugoslavije, odnosno Hrvatske, koji na najizravniji način prikazuju partizansku i komunističku represiju i zločine potkraj i neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

• Je li istina da je bilo problema u vezi s njegovim izdavanjem?
– Da, bilo je. Držim da bi tek moglo biti burnih reakcija na sadržaj zbirke dokumenata.

Brojni nalogodavci
• Zašto? Što dokumenti dokazuju?
– Iz dokumenata u ovoj zbirci, ali i iz inače dostupnih dokumenata, vidljivo je da su pojedini slučajevi partizanske i komunističke represije i zločina nailazili na osudu pojedinaca iz ustanova i postrojbi nalogodavaca i izvršitelja takvih djela. Brojni slučajevi nepravilnosti te represije i zločina spominjani su i na sjednicama CK KP Hrvatske. Dugo razdoblje u kojemu su se represija i zločini provodili, broj stradalnika i žrtava, kao i broj nalogodavaca i izvršitelja represije i zločina, upućuje na to da se sve ipak provodilo nekažnjeno. Pojedini slučajevi sudskih presuda izvršiteljima zlodjela ne isključuju izrečene tvrdnje.

• Je li represija bila sustavna?
– Dokumenti nedvojbeno svjedoče o tome da su se masovna represija i zločini nad poraženim neprijateljima provodili planski i sustavno, institucionalno, ali još više izvaninstitucionalno, po zapovijedima najviših partijskih, državnih i vojnih vlasti. To potvrđuju i manje-više identični “rukopisi” prikupljenih dokumenata bez razlike u tome na kojoj su vojnoj i političkoj razini ili području Hrvatske, odnosno Jugoslavije, nastali.

• Koji je bio cilj svih tih zločina i represije? Tko ih je organizirao i kako?
– Tijekom Drugog svjetskog rata KP Jugoslavije i Hrvatske te partizanski pokret izričito su tvrdili da im je strano nasilje i nezakonitost. U poslijeratnoj Jugoslaviji komunističke vlasti iskazuju iste stavove. Nasuprot tome, mnogobrojni događaji opisani u dokumentima prikazuju znatno drukčije stanje.

Masovne i pojedinačne likvidacije
U nakani da se riješi nepoželjnih suparnika u borbi za vlast još tijekom, a posebice potkraj rata i u neposrednom poraću, KPJ i KPH služile su se radom posebnih službi i jedinica NOV i PO. U poznavanju i razumijevanju partizanske i komunističke represije i zločina potkraj i nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji i Hrvatskoj veoma je važna dokumentacija nastala pri radu postrojbi NOV i PO Jugoslavije i Hrvatske, organa KP Jugoslavije i Hrvatske i posebice Odjela za zaštitu naroda i Korpusa narodne obrane Jugoslavije jer su oni pri organizaciji i izvođenju represije i zločina imali presudnu ulogu.

• Tko je provodio masovne i pojedinačne likvidacije?
– Masovne i pojedinačne likvidacije provodili su pripadnici partizanskih postrojbi i ustanova, prije svega pripadnici OZNA-e i KNOJ-a. Naredbodavci i izvršitelji, svjesni nelegalnosti takvih postupaka, nastojali su provesti likvidacije “konspirativno”. Iskazane zamjerke viših zapovjedništava zbog masovnih likvidacija odnose se u pravilu na način provođenja, ali ne osuđuju te likvidacije. Ubijanja bez suđenja i utvrđivanja individualne krivnje nerijetko se izvode na neprimjeren i okrutan način, ponekad uz sadističko iživljavanje nad žrtvama.

• Kako je u svemu tome djelovalo partizansko pravosuđe?
– U početku rata partizansko je pravosuđe djelovalo na revolucionaran način, bez nekih ustaljenih oblika. Naime, nije bilo jedinstvenih propisa o organizaciji vojnih sudova, njihovim ovlastima i djelatnosti. Međutim, rukovodeći se istim ciljem izraženim u krilatici “Smrt fašizmu – sloboda narodu!”, vojni su sudovi kao revolucionarni organi jedinstveno ostvarivali svoju namjenu, smatrajući da “treba osuditi sve ono što nanosi štetu interesima naroda i narodnooslobodilačke borbe”. Iz sačuvanih dokumenata vidljivo je da su prečesto izricane smrtne presude za koje nije bilo pravog razloga. To je omogućavala i činjenica što nije bilo potrebnih i valjanih zakona i uputa. Iako je Uredba o vojnim sudovima Vrhovnog štaba NOV i PO Jugoslavije od 24. svibnja 1944. značila napredak u vojnom sudovanju, i dalje je pri izvođenju presuda bilo kršenja osnovnih pravnih načela te nerijetko samovolje pojedinaca. Sve do donošenja Zakona o vojnim sudovima od 24. kolovoza 1945., vojni su sudovi bili ovlašteni za najvažnija kaznena djela bez obzira na to je li počinitelj bio vojna ili civilna osoba.

Revolucionarna načela u sudstvu
• Što se tada zbiva?
– Otad se vojni sudovi ograničavaju na vojne osobe i ratne zarobljenike, odnosno na sve “koji slabe narodnu obranu i odaju vojne tajne”. U sustavu revolucionarnog sudstva i vojni i civilni sudovi dobili su posebnu ulogu koja je u Hrvatskoj došla do izražaja osobito tijekom 1945. i 1946. u mnogobrojnim političkim i montiranim sudskim procesima. Rukovodstvo partizanskog pokreta istodobno s osnivanjem organa “narodnih vlasti” oblikuje i novi pravni sustav u Hrvatskoj. Novi pravni propisi i načela koja je donio ZAVNOH, posebice njegov Odjel pravosuđa, utvrdili su osnovna “revolucionarna” načela sudskog sustava u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata i u neposrednom poraću. Odluka Predsjedništva ZAVNOH-a o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945., kao i nešto kasnije doneseni Zakon o krivičnim djelima protiv naroda i države od 25. kolovoza 1945., konačno su odredili kako zaštititi “osnovne tekovine NOB-a”.

• Zašto do danas svi ti zločini nisu sankcionirani?
– Koliko je poznato, nakon 1990. podneseno je državnim odvjetništvima u Hrvatskoj niz prijava protiv počinitelja ratnih i poslijeratnih zločina. Nije poznato kako su državna odvjetništva na sve to reagirala te što kane činiti.

• Je li Tito zločinac?
– Dostupni dokumenti i neupitni slučajevi nameću kratak odgovor: da.

• Što kažete na tezu da žrtve Jasenovca i Bleiburga nisu iste?
– Teza je paušalna, štoviše suluda.

Je li moguće u nas odijeliti antifašizam od komunizma? Jedni tvrde da jest, a drugi da nije jer ne bi bilo antifašizma bez komunista.
Ne samo da je moguće nego je i potrebno. Naime, potkraj Drugog svjetskog rata Komunistička partija Hrvatske broji samo nekoliko tisuća članova, a u redovima NOV i PO Hrvatske više je od 150.000 boraca. Komunisti su tijekom više desetljeća na različite načine nastojali revolucionaran i nasilan način preuzimanja vlasti i svoj način vladanja izuzeti iz kruga totalitarnih ideologija i jednostavno sve prekriti plaštem antifašizma.

U POSEBNOJ HALJINI

FOTO Nekad omiljena HRT-ova voditeljica ponovno plijeni poglede, a ovako se mijenjala kroz godine

9

JESTE LI ZNALI?

FOTO Tko je naša pjevačica koja je doživjela debakl zbog loše posjećenog koncerta? Ljubi kolegu iz Pančeva

Sve što vam treba

Ovaj božićni ukras budi nostalgiju, a možete ga sami napraviti. Izgleda čarobno u spavaćoj sobi!

Pitali smo vas

Evo koje jelo je Hrvatima apsolutni simbol tradicije

Građani, oprez: Porezna od 1. siječnja kreće u nadzor, evo što će biti pod povećalom, kazne od od 2.500 do 66.000 eura