Nedavno objavljena znanstvena studija u časopisu Chaos, Solitons & Fractals donosi novi pristup razumijevanju dugoročnih trendova rasta svjetske populacije te otvara scenarije koji uključuju i potencijalno nagle demografske promjene u budućnosti. Autori istraživanja, Alessio Zaccone i pokojni kolega Kostya Trachenko sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu, razvili su nelinearni matematički model koji, kako tvrde, objedinjuje obrasce rasta ljudske populacije kroz posljednjih 12.000 godina – od neolitika do suvremenog doba.
Model se temelji na pristupu tzv. “rate-feedback” sustava, koji je prvotno razvijen u fizici za opis ponašanja složenih materijala poput stakla. U ovom istraživanju taj je matematički okvir primijenjen na demografske podatke. Prema autorima, isti model uspješno objašnjava različite faze rasta stanovništva: od vrlo sporog rasta u ranim razdobljima ljudske povijesti, preko naglog ubrzanja tijekom industrijske revolucije, do usporavanja koje se uočava od oko 1970. godine. Za razliku od klasičnih demografskih modela koji pretpostavljaju ili eksponencijalni ili logistički rast, novi pristup omogućuje prijelaz između više režima rasta pomoću jednog ključnog parametra, tvrde istraživači.
Rad se referira i na poznatu hipotezu iz 1960. godine koju su predložili Heinz von Foerster i suradnici, a prema kojoj bi svjetska populacija, ako bi nastavila nekontrolirano rasti, matematički “divergirala” prema beskonačnosti oko 2026. godine. Takav scenarij u stvarnosti se nije ostvario, ponajprije zbog pada stopa fertiliteta u većini zemalja svijeta. No autori novog modela ističu kako se matematički obrasci “nekontroliranog rasta” i dalje mogu pojaviti u određenim uvjetima. U analizi povijesnih podataka model je pokazao sposobnost opisivanja različitih režima rasta, uključujući tzv. “komprimirane eksponencijalne” faze, karakteristične za razdoblje industrijalizacije, kao i “rastegnute eksponencijalne” obrasce koji obilježavaju globalni rast populacije od kraja 20. stoljeća.
Najkontroverzniji dio studije odnosi se na hipotetske buduće scenarije. U osnovnoj varijanti modela, globalni trendovi ne ukazuju na kolaps ili “singularitet” sličan onome iz ranijih teorijskih projekcija. Međutim, autori su simulirali i ekstremne uvjete, uključujući naglo smanjenje globalnog kapaciteta za održavanje stanovništva zbog klimatskih promjena, pandemija, sukoba ili iscrpljivanja resursa. U tom “najgorem slučaju”, u kojem bi nosivi kapacitet Zemlje pao na oko 2 milijarde ljudi, model predviđa brzi pad svjetske populacije, pri čemu bi se ona mogla prepoloviti do otprilike 2064. godine. Autori pritom naglašavaju da se ne radi o predviđanju budućnosti, već o ilustrativnom matematičkom scenariju koji pokazuje osjetljivost demografskih sustava na nagle okolišne i društvene promjene.
Istraživači smatraju da njihov model može poslužiti kao jedinstveni matematički okvir za proučavanje različitih mogućih putanja razvoja čovječanstva – od stabilizacije i održivog rasta do ubrzanog rasta ili naglih demografskih poremećaja. Zanimljivo je i da se isti matematički obrasci koji se koriste za opis relaksacije u fizici kondenzirane tvari, prema autorima, mogu primijeniti i na dugoročne promjene u ljudskim društvima. Unatoč dramatičnim hipotetskim scenarijima, autori ističu da trenutni globalni trendovi i dalje upućuju na relativno stabilno demografsko kretanje, bez naznaka neposrednog kolapsa populacije.
FOTO Bez problema bi ovdje snimili i horor film! Pogledajte kako izgleda glavni zagrebački Autobusni kolodvor
Otvori KEKS Pay
super...ionako nas ima previše