Svaki put kada se netko pozove na kršćanske tradicije Europe kao jedan od kamena temeljaca civilizacije koju sa svih strana ugrožavaju, prožme me jeza od kratkovidnosti ili ignorancije onih koji tu tezu zastupaju. Ne može se na jednom po mnogočemu tragičnom kultu ličnosti i dogmi koja je unutar sebe ugradila toliko neoriginalnih, plagiranih ideja čuvati Europu.
Čuvati je isključivo tim tradicijama značilo bi ustupak neslobodi i totalitarnoj predispoziciji koja je, na žalost i s poraznim posljedicama, znala iskočiti u prvi plan europske stvarnosti više puta. Naravno da Europa nije jednoznačna i unitarna ni kao ideja ni kao civilizacijska činjenica. Sastavljena je od toliko lošeg, s čime se mora suočiti da bi ih prestala ponavljati, ali i toliko dobrog što mora znati prepoznati da bi mogla napredovati. Europa ima i tradiciju kršćanstva i tradiciju islama i tradiciju ateizma i tradiciju bogumilstva i tradiciju mnogoboštva i tradiciju judaizma i tradiciju masonstva i tradiciju antike i tradiciju druida i tradiciju Irminsula...
ovaj lik dokazuje da između večernjeg i indexa razlike nema, sve je to ista....