Drugoga dana svjedočenja bivši ministar obnove Jure Radić uspio je zbuniti tužiteljicu Katrinu Gustafson, a pomalo i suca Alphonsa Orieja. Tužiteljica je uporno, citirajući predsjedničke transkripte, nastojala dokazati pakleni plan hrvatskog vodstva kako bi se posve onemogućio povratak Srba u Hrvatsku.
Radić je, pak, otvoreno progovorio: – Točno, svi smo mi, uključujući i međunarodnu zajednicu, znali da se većina izbjeglih Srba nikada neće vratiti u Hrvatsku... stoga što većina njih nije željela živjeti u hrvatskoj državi, kao što ni mi nismo željeli da se vraćaju oni koji su bili agresori, okupatori i pripadnici JNA – kazao je Radić.
Tuđman priželjkivao povratak 10 posto Srba
Dodao je da su na sastancima hrvatskog vodstva s američkim dužnosnicima (Holbrooke, Clark, Galbraith) poslije Oluje razgovarali o tim realnostima i da je Tuđman uistinu rekao kako bi bio sretan da se vrati 10 posto Srba, a američke su procjene govorile o najviše 20 posto.
– Slične su procjene imali i ostali strani veleposlanici i izaslanici s kojima smo razgovarali – tvrdi Radić. Postavilo se i pitanje što, dakle, raditi s imovinom ako se 80 posto vlasnika neće vratiti? Hrvatska je predložila zakonsko rješenje o privremenom zauzimanju te imovine, kako bi se sačuvala ako se vlasnici vrate, a useljeni Hrvati dobili bi tada drugi smještaj. Ako se, pak, Srbi ne vrate – dobili bi naknadu.
– Takvo je rješenje bilo prihvatljivo međunarodnoj zajednici – potvrdio je Radić. Objasnio je što su značile njegove riječi da je "na slunjskom području bilo, na sreću, manje Srba".
Pozitivni primjeri
– To da je, na sreću, bilo manje agresora jer barem polovica Srba bili su agresori i napali su Hrvatsku – objasnio je Radić. Radi usporedbe, iznio je primjer Srpskih Moravica, gdje su tisuće Srba cijelo vrijeme rata ostale lojalni građani RH te reintegraciju Podunavlja koja je jedini svjetski pozitivan primjer: Srbi su ostali, Hrvati se vratili; dakle, nije postojao plan da se Srbi odatle odsele.
Tužiteljica je, navodeći dokaze kako Hrvati nisu željeli povratak Srba, spomenula natpis na jednoj kući u vrijeme Oluje; "Čedo, ne buš se vrnul...". Protumačila je da je riječ o srpskom imenu "Čedomir", na što se Radić nasmijao, pa je sudac Orie pitao; "Tko je Čedo?" Radić je odgovorio: "Čedo je četnik". Objasnio je da "ovdje nije naglasak na čedo, nego na buš, što znači da su i Zagorci oslobađali Knin, dakle svi su Hrvati bili zajedno u borbi, a ne kao u Drugome svjetskom ratu..."
Stekao se dojam da nikome, osim onima iz "regije", ova priča i nije najjasnija.
Božesačuvaj, pa ti konji u \"tužilaštvu\" nisu napravili ni domaću zadaću - i pojma o pojmu nemaju, kad im se mora objašnjavati zbirna imenica \"čedo\"... Al neka, barem se fino nasmijat na opći nedostatak inteligencije tog \"suda\"...