Ustavni sud obrazložio je odluke o ustavnosti mjera i radu Stožera civilne zaštite. Za desetero ustavnih sudaca nedvojbeno je da se temeljna prava građana može ograničavati uz primjenu članka 16. i 17. Ustava, pri čemu je izbor na Hrvatskom saboru. Troje sudaca inzistira na članku 17. i dvotrećinskoj odluci Sabora. Stožer donosi odluke pod nazorom Vlade, koja je odgovorna Hrvatskom saboru, koji uvijek može zatražiti izvješće o provedbi mjera i radu Stožera. Odluke Stožera podložne su i ustavnoj te sudskoj kontroli.
Što se tiče nužnosti i razmjernosti propisanih mjera, one mogu biti predmet ocjene u zasebnim ustavnosudskim postupcima. Vlada se očitovala kako mjere Stožera nemaju karakter propisa pa Ustavni sud nije ovlašten za ocjenu njihove ustavnosti i zakonitosti, ali ustavni suci su prema ustaljenoj praksi utvrdili kako je riječ o “drugim propisima” pa su ocijenili i zadovoljavaju li one zahtjev iz članka 16. Ustava. Neki su predlagatelji tvrdili, a i Vlada je odgovorila kako izmjene zakona imaju kvaziretroaktivni učinak, ali Ustavni sud je utvrdio kako nije riječ o tomu, već je izmjenama samo definirana pravna narav mjera Stožera, koji je već prije bio ovlašten donositi mjere. I za mjeru samoizolacije Ustavni sud je ocijenio da zakonitost njezina izricanja nije ustavnopravno sporna na načelnoj razini te da ima legitiman cilj – sprečavanja širenja zaraze. Ne stoji ni prigovor da protiv usmenog naloga nema sudske zaštite jer je predviđena žalba i mogućnost upravnog spora.
Konkurencija pravnih normi
Sutkinja Lovorka Kušan uz potporu Gorana Selanca i Andreja Abramovića ističe u izdvojenom mišljenju kako ustavni suci ne bi trebali šutke promatrati velika ograničenja ljudskih prava i čekati da netko inicira postupak. Ali ishod inicijative dva suca od 26. ožujka da Ustavni sud raspravi ustavnost protuepidemijskih mjera bio je takav da bi suci imali daleko veća prava da su kao i drugi građani podnijeli prijedlog jer bi ga Ustavni sud odbacio ili ne bi prihvatio, a ovako o njihovim prijedlozima nije raspravljano. O nekima je riješeno, jer su se odnosili na iste mjere, na prijedlog građana, a po jednom je Ustavni sud odlučio na vlastitu inicijativu. Troje sudaca inzistiralo je i na što bržem raspravljanju i rješavanju predmeta o hitnim mjerama Stožera.
Kušan navodi da je postupak na Ustavnom sudu doduše bio relativno brz, ali ipak predug, a izbori, ljetna stanka... s obzirom na važnost predmeta nisu mogli biti opravdani razlozi odgađanja. Prigovorila je i što su svi predmeti zbog tematske povezanosti dodijeljeni jednom sucu izvjestitelju (Rajko Mlinarić), drži da ih je trebalo nasumično podijeliti na više sudaca raznolikog profesionalnog iskustva koji imaju i različiti pristup, a što bi i ubrzalo rad na predmetima. Ovako su nacrt odluke suci dobili 3. rujna, a i kad je došlo do rasprave, ona je bila nepotpuna, samo na temelju očitovanja Vlade, iako je Stožer mogao dati najbolja obrazloženja. Ustavni sud riješio je 30 prijedloga za ocjenu ustavnosti pristiglih od 30. ožujka, većina u travnju i svibnju, te pet u srpnju i kolovozu, osam radi ocjene četiri zakona, a 22 radi ocjene devet odluka Stožera.
Prema podacima koje je izdvojio sudac Mlinarić, Stožer je donio 125 odluka do 31. kolovoza, i taj dan ih je na snazi bilo još 27, te to znači da je osporeno 0,4% odluka Stožera. Iznio je i kronologiju rada na predmetima. Tako je 3. lipnja u povodu inicijative jednog suca, podržane od još dvoje, oformljen spis u povodu mjere zabrane rada nedjeljom i sutradan zatraženo žurno očitovanje Vlade. Troje sudaca je 28. srpnja uputilo zahtjev za hitnu raspravu i odlučivanje, što predsjednik Šeparović nakon interne komunikacije sa sucima ne podržava. Zadnje očitovanje Vlade stiglo je 11. kolovoza, a posljednji prijedlog za ocjenu ustavnosti, o maskama, 27. kolovoza. Mlinarić je nacrt odluka predao 2. rujna, a dan poslije ih Šeparović prosljeđuje s pozivom za sastanak 10. rujna... Mlinarić je istakao kako je specifičnost ovog predmeta bila u javnom iznošenju vlastitih stavova pojedinih sudaca o predmetima sub iudice te u prisutnoj persuazivnosti komunikacije.
Unatoč medijskim kritikama i neprihvatljivoj unutarnjoj interakciji, obrazlaže Mlinarić, Ustavni sud je isključivo na temelju Ustava utvrdio da zakonodavac nije prekoračio granice svoje nadležnosti izmjenama zakona te da su odluke Stožera sukladne Ustavu i zakonima, izuzev odluke o zabrani rada nedjeljom. Abramović stav većine o mogućnosti izbora tumači kao nepoželjnu konkurenciju dviju pravnih normi, antinomiju, te stoga pogrešnim drži zaključak većine jer koja bi vlast sebe ograničavala vežući si oko vrata kamen opozicije s dvotrećinskom odlukom kad isto može postići i jednostavnom većinom. Tvrdi kako su u javni prostor “dominantno puštane lamentacije nekih poznatih (i) ustavnih pravnika o navodnoj objektivnoj nemogućnosti predstavničkog tijela da promptno reagira”. Po njemu je “besmislica” kako izvanredno stanje “ne treba prizivati” (prof. dr. sc. Jasna Omejec) te zaključuje kako smo uspjeli dokazati da je panika moćnija od Ustava.
Za njega Stožer nije stručno tijelo jer je pretežno sastavljen po političkom kriteriju. “Javnost je, uslijed pogrešnog informiranja, stekla dojam da je osnivanje stožera nužno da bismo se kolektivno obranili od ozbiljne ugroze. Taj je dojam naprosto pogrešan”, obrazlaže pa polazeći od toga da je smrtnost aktualnog virusa 1% i da je 50 puta manje smrtonosan od ebole, slikovito je to usporedio sa psom jazavčarom i 50 puta težim grizlijem, ustvrdivši kako je neobično imati sve mjere za obranu od grizlija, a onda kao nužne tražiti neke hitne nove mjere kad se pojavi jazavčar. “Virus SARS-CoV-2 je, nedvojbeno, opasan virus, ali, srećom, beskrajno manje opasan od nekih drugih virusa za koje već imamo pravila ponašanja. Teško se oteti dojmu da se najprije (da citiram Majakovskog) iz muhe napravilo slona, da bi se potom prodavalo slonovaču”, piše Abramović.
Po Abramoviću nije “nepotrebnost Stožera” najveći problem, “nije to čak ni njegova politiziranost”. Prvi je problem što je s njim uspostavljeno tijelo opće nadležnosti svojevrsni passepartout, koji se miješa u zakone i propise svih vrsta. Osobito problematizira što rješenje o samoizolaciji nije nikada nitko vidio u pisanom obliku, čime je osobama kojima je izrečena ta mjera povrijeđeno ustavno pravo na žalbu i pristup sudu. I zašto se umjesto toga ne primjenjuje testiranje, barem uz plaćanje za one koji ne žele dva tjedna sjediti kod kuće.
U izdvojenom mišljenju Selanca troje sudaca tvrdi kako odluka većine nije odgovorila na brojna pitanja, primjerice može li Vlada opozvati odluku Stožera, ima li Stožer “rok postojanja” i treba li ga precizirati, isključuje li odluka Stožera ovlast ministra da odluči o epidemiološkoj mjeri, odnosno kako se rješava sukob nadležnosti ministra i Stožera. Je li Nacionalni stožer ovlašten poništiti odluke lokalnih stožera, prema kojim postupovnim pravilima stožer donosi odluke i kakva je pravna priroda njegovih odluka? Ako na ta pitanja nema odgovora, po ocjeni troje sudaca, ustroj i djelovanje Stožera ne može proći ocjenu ustavnosti. Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZP), prvotno je 2007. ovlast suzbijanja opasnosti zaraznih bolesti dana ministru zdravstva, a za odluku o aktiviranju epidemioloških mjera ministar nije dužan tražiti suglasnost Vlade. Stoga, zaključuju, Vlada njegove mjere ne može ni opozvati, kao ni ministra, bez suglasnosti Hrvatskog sabora pa je tako uspostavljena jasna i izravna linija političke odgovornosti.
Sukob nadležnosti
Po njima su u travnju donesene “retroaktivne” izmjene zakona i uvođenjem Stožera, svjesno ili nehajno, zamagljena politička odgovornost i uspostavljena dvostruka linija upravljanja. Mogući sukob nadležnosti ministra i Stožera u izricanju mjera predstavlja povredu načela minimalne zakonske određenosti ograničenja temeljnih prava. Nužno je precizirati postupak odlučivanja Stožera kao i odnose u trokutu Stožer – Vlada – ministar zdravstva. Dok se to ne učini, imamo “pravnu entropiju” unutar sustava zaštite od zaraznih bolesti i pravnu nesigurnost kao posljedicu, a nauštrb učinkovite pravne zaštite građana. Za usmena rješenja o izolaciji koja izriče epidemiolog/liječnik ističu da to predstavlja “najgrublju povredu učinkovite pravne zaštite u sudskom postupku”, a osobito im je sporno što je pristup sudu omogućen jedino ako se svjesno prekrši naredbu. Zaključno, sucima model sa Stožerom nije neustavan pod uvjetom ako se postupa po jasnim pravilima i podjelom odgovornosti, ako postoje rješenja za sukob nadležnosti i ako je osigurana učinkovita sudska zaštita protiv odluka Stožera.
stozer je politicki, nije strucan. trkelja ovo troje redikula, ali su zato oni strucni na kub, pogotovo ovaj jogunasti najmladji. tko ne kuzi da su ovo troje u talonu sa ostatkom ustavnih sudaca, a da je ovo samo predstava za naivne, e neka mu je sa srecom.