Mogući sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ponovno je otvorio pitanje koliko bi slanje američkih kopnenih trupa na teritorij te zemlje bilo zahtjevno. Analitičari upozoravaju da je Iran iznimno teško napasti kopnenom vojskom zbog svoje veličine, geografije i prirodnih prepreka koje značajno otežavaju vojne operacije.
Iran je jedna od najvećih država na svijetu, s površinom većom od 630 tisuća četvornih milja i populacijom od više od 93 milijuna stanovnika. Njegov teritorij veći je od ukupne površine Francuske, Njemačke, Nizozemske, Belgije, Španjolske i Portugala zajedno. Glavni grad Teheran nalazi se na nadmorskoj visini od oko 3900 stopa, što dodatno otežava operacije za vojnike koji nisu naviknuti na takve uvjete, piše Daily Mail.
Velik dio zemlje prekriven je planinama. Tri velika planinska lanca dominiraju iranskim krajolikom, a najveći među njima je Zagros koji se proteže gotovo tisuću milja od granice s Turskom prema Hormuškom tjesnacu. Uz Kaspijsko more nalazi se planinski lanac Alborz u kojem se nalazi i najviša planina Irana, Damavand, visoka više od 18 tisuća stopa. Tu je i planinski lanac Makran uz obalu Omanskog zaljeva. Prema dostupnim analizama, mnogi vojni i nuklearni objekti Irana nalaze se upravo u tim planinskim područjima.
Planinski teren predstavlja ozbiljan izazov za kopnene vojne operacije. Prema podacima NATO-vog Centra izvrsnosti za planinsko ratovanje, takva područja otežavaju pristup, kretanje vozila i logistiku te povećavaju rizik od vremenskih nepogoda i nesreća. U takvim uvjetima vojske se često moraju raspoređivati u manje jedinice, što ih čini ranjivijima na napade.
Vojni analitičari upozoravaju i na snagu Iranske revolucionarne garde koja, prema njihovim procjenama, može mobilizirati velik broj boraca obučenih za gerilsko ratovanje. Kris Osborn iz vojnog časopisa 19FortyFive upozorio je da bi takve snage mogle nastaviti borbu i nakon mogućeg poraza regularne vojske. "Čak i ako bi Sjedinjene Države porazile iransku konvencionalnu vojsku, te neregularne snage mogle bi nastaviti boriti se godinama".
Vojni analitičari upozoravaju i na snagu Iranske revolucionarne garde koja, prema njihovim procjenama, može mobilizirati velik broj boraca obučenih za gerilsko ratovanje. Kris Osborn iz vojnog časopisa 19FortyFive upozorio je da bi takve snage mogle nastaviti borbu i nakon mogućeg poraza regularne vojske. "Čak i ako bi Sjedinjene Države porazile iransku konvencionalnu vojsku, te neregularne snage mogle bi nastaviti boriti se godinama", rekao je.
Jedino područje Irana koje nije izrazito planinsko nalazi se u provinciji Huzestan na obali Perzijskog zaljeva. No ondje se nalaze velika močvarna područja koja također predstavljaju ozbiljnu prepreku za kretanje vojske i teške opreme. Velika vozila poput tenkova lako mogu zapeti u zasićenom tlu, a vojnici su prisiljeni kretati se ograničenim i predvidivim rutama. Iran ima i velike pustinjske i slane ravnice, među kojima su Dasht-e Kavir i Dasht-e Lut, koje zajedno pokrivaju oko 50 tisuća četvornih milja. Ratovanje u takvim uvjetima također je iznimno zahtjevno zbog ekstremnih temperatura, nedostatka vode i slabe infrastrukture.
Geografiju Irana dodatno komplicira kontrola nad Hormuškim tjesnacem, jednim od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu kroz koji u normalnim okolnostima prolazi oko petine globalne trgovine naftom. Blizina iranskih pomorskih snaga tom području znači da bi brodovi potencijalnog protivnika mogli biti izloženi napadima.
Zbog svih tih faktora stručnjaci smatraju da bi potpuna kopnena invazija na Iran bila iznimno složena i rizična. Profesor Thomas Bonnie James iz katarskog AFG Collegea za Al Jazeeru je rekao da je puno vjerojatnije izvođenje ograničenih vojnih operacija usmjerenih na određene ciljeve. "Puno je vjerojatnije da bi se radilo o ograničenim, specijaliziranim operacijama malih jedinica usmjerenih na specifične objekte", rekao je.
Takve operacije, prema procjenama analitičara, bile bi usmjerene na ključne nuklearne objekte poput postrojenja Natanz, Fordow i nuklearnog centra Isfahan. Operacije bi uključivale prikupljanje obavještajnih podataka i osiguravanje osjetljivog nuklearnog materijala uz naglasak na brzinu i preciznost.
No čak i takve ograničene operacije nose visok rizik. Analitičar Neil Quilliam iz londonskog instituta Chatham House upozorio je da bi se radilo o iznimno složenim misijama u vrlo neprijateljskom okruženju. "To bi bile visokorizične, složene i dugotrajne operacije koje bi se odvijale u vrlo neprijateljskom okruženju i protiv objekata snažno zaštićenih sigurnosnim snagama", rekao je.
Otvori KEKS Pay
Koja glupost pa za kopnenu invaziju treba godina dana pripreme. A tko će slati 300 tisuća vojnika da zauzme tako veliku zemlju. Ništa od toga