Zlatno doba koje je američki predsjednik Donald Trump najavio na "dan oslobođenja", odnosno na dan uvođenja raskalašenih carina protiv svih zemalja svijeta, nije se pokazalo ni kao zlatno ni kao doba. Nije trajalo ni dva mjeseca, a već su, nakon potopa na burzama, najavljene carine mahom pauzirane ili poništene. Nije to, dakle, bilo nikakvo doba, a nije baš ni zlatno jer je dovelo do više prepreka i veće nesigurnosti za biznis, te do urušenog povjerenja u ekonomsku i političku pouzdanost Sjedinjenih Američkih Država.
Predsjednik Trump jedan je od svojih ključnih političkih poteza izveo tako diletantski, tako loše pripremljeno i s tako lošom egzekucijom. Nije dobio ništa značajno, a pritom je narušio povjerenje koje je Amerika dugo gradila i koje je on naslijedio, no ne s osjećajem da se o njemu brine, nego da se njime kocka. Međutim on se i dalje ponaša kao da je sve super i da ni u čemu nije pogriješio, čak i kad je svima vidljivo kakve je polukružne zaokrete napravio. I dalje srlja iz jednog netipičnog, nepredvidivog ili prenapuhanog poteza u drugi. I dalje žudi za stalnom prisutnošću u medijima, pa bilo to i zahvaljujući najnevjerojatnijem i najsramotnijem ponašanju za jednog američkog predsjednika. I dalje se nada da pozornost Amerike i svijeta usmjerena na njega i sve što on radi neće nikad oslabiti. Trump kao predsjednik predstavlja Ameriku i gradi njezinu sliku u svijetu, ali Trump je karikatura Amerike, a ne njezina prava slika. Nije najbolje od onog što Amerika kao ideja predstavlja, na čemu je sazdana i što je oduvijek željela biti.
