Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Svijet

S čela SDA morao je otići mjesec dana nakon rušenja twinsa

Šeikov dnevnik otkrio: s mudžahedinima se dogovorio da u BiH ostanu i poslije rata. I izigrao Amerikance
18. kolovoza 2017. u 07:00 22 komentara 10545 prikaza
Alija Izetbegović i Franjo Tuđman s Billom Clintonom: Daytonski sporazum predviđao je povlačenje iz BiH svih stranih boraca u roku od 30 dana
Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

Premda je Bosni i Hercegovini napokon donio mir, Daytonski sporazum mudžahedinima se nimalo nije svidio. Ocijenili su ga kao izdaju borbe za islam, poniženje i okupaciju. Razlog je bio jednostavan: sadržavao je odredbu prema kojoj se sve snage “koje nisu lokalnoga podrijetla” moraju povući s teritorija BiH “u roku od trideset dana”. Bio je to snažan zahtjev Sjedinjenih Država upućen Aliji Izetbegoviću – morao je otkazati gostoprimstvo ratnicima koje je početkom rata pozvao da pomognu Muslimanima u BiH i koji su ga smatrali svojim vrhovnim zapovjednikom. Izetbegović se zbog toga 10. prosinca 1995., samo četiri dana prije nego što će potpisati Daytonski sporazum, u Domu umirovljenika u Zenici sastao sa zapovjednikom odreda El Mudžahedin Abu al-Maalijem i šeikom Anwarom Shaabanom, ideologom odreda koji je imao ključnu ulogu u planiranju i provođenju politike arapskih mudžahedina u BiH. Na sastanku su bili i zapovjednik Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga BiH general Rasim Delić i zapovjednik 3. korpusa Armije BiH general Sakib Mahmuljin. Izetbegović je tada potvrdio da će se Daytonski sporazum potpisati i da će se odred El Mudžahedin rasformirati.

'Sveti ratnici' Izetbegović je za mudžahedine bio Abu Izzat i vrhovni zapovjednik

Igrom sudbine šeik Anwar Shaaban, rođen 4. prosinca 1956. u Egiptu, četiri dana poslije više nije bio među živima. Poginuo je 14. prosinca 1995. zajedno sa još četiri osobe kad je vojna policija na kontrolnom punktu u Žepču uzvratila vatru na njegovo vozilo. Identificirali su ga po vojnoj knjižici Armije BiH FO-No 031538.

Dnevnik s bilješkama

Kod njega su pronašli i dnevnik s bilješkama koje je vodio između 21. studenoga i 14. prosinca 1995., dakle nakon parafiranja Daytonskog sporazuma i njegova potpisivanja u Parizu. Šeik Shaaban u dnevniku je zabilježio stajališta zapovjednika odreda El Mudžahedin o raspuštanju te formacije, predaji oružja, ostanku ili odlasku iz BiH te razgovore s generalom Delićem i predsjednikom Izetbegovićem. Taj je dnevnik autentični dokaz stvarnih odnosa Alije Izetbegovića i bošnjačke politike prema mudžahedinima te dokaz Izetbegovićeva sporazuma s vodstvom mudžahedina o uvjetima njihova ostanka u BiH nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Iz dnevnika, čija je preslika u posjedu i hrvatske obavještajne zajednice, vidljivo je da dio mudžahedina nije bio spreman napustiti BiH. Zaprijetili su da će se boriti drugim sredstvima.

HAMZA: Prije svega, istjerivanje iz Bosne veliko je poniženje za Muslimane. Dopustite nam da se suprotstavimo nevjernicima i molimo Boga za mučeništvo, da umremo za njegov cilj... Čak i ako bi Abu al-Maali i Shavkkh prihvatili takvo poniženje, mi ga nećemo prihvatiti. Mi ćemo se boriti drugim sredstvima. Obvezat ćemo se na mučeništvo pred Bogom. Nećemo otići, niti predati naše oružje.

Na sastancima koji su prethodili susretu s Izetbegovićem, pokazuje šeikov dnevnik, mudžahedini su ponavljali da su u BiH došli širiti islam i uspostaviti islamsku državu u Europi. Uvjereni su da su za islam u četiri godine učinili više nego što je učinjeno u prethodnih sto godina. Zato ih “najviše boli što su upravo ljudi čiji smo rat došli voditi, sada ti koji nas protjeruju iz zemlje”. Uvjereni su da se SAD u mirovne pregovore uključio zbog straha od sve većeg utjecaja mudžahedina na Armiju BiH. Prema dnevniku, s tom se ocjenom složio i general Rasim Delić:

Svjesni smo usluge koju ste učinili ovoj zemlji, svjesni smo oživljavanja islama. Bogu hvala, sjeme je posijano... Treći je korpus najsnažniji primjer snage kojom vjera može prodrijeti u vojsku, ali vojne jedinice su, bez izuzetka, znatno ispred civila kad je riječ o religioznim pitanjima.

Mudžahedini su razmatrali različite načine kako bi zadržali svoju postrojbu: “Morat ćemo pribjeći lukavstvu kako bismo se održali. Ako raspustimo vojnu jedinicu, sakrit ćemo oružje. Ako nas protjeraju iz Armije, nastavit ćemo sa svojim misionarskim radom.” Zagovaraju gerilsku taktiku kao alternativu ponuđenom mirovnom sporazumu, a to znači i atentate. Amerikanci su glavni neprijatelji koji vojne postrojbe mudžahedina žele protjerati iz Bosne te onemogućiti džihad za islam u BiH i Europi. Zato je vijeće mudžahedinskih čelnika zaključilo: “Ostalo nam je da svedemo račune sa Britancima, Hrvatima i Amerikancima.”

Tuđman, Izetbegović Feljton: Politička doktrina Alije Izetbegovića (1) Bosna i Hercegovina država je Muslimana, Srbi i Hrvati manjine

Džihad za Božju stvar

Cilj te strategije bio je očuvati mudžahedine kao društvenu skupinu u enklavama u kojima bi ostalo prikriveno oružje, a koje bi se zvale “muslimansko selo”. Mudžahedinske skupine (gamma’a) bavile bi se misionarskim radom i uspostavom islamskoga društva, odnosno provodio bi se “džihad za Božju stvar”. Tako jedan od zapovjednika Abu al-Harith kaže:

U fazi koja je pred nama, mi ćemo živjeti u GAMA’A-i (skupini) koja će imati drugačiji oblik postojanja; akciju i DA’WA (misionarski rad) i blagoslovljenost. Imat ćemo mjesto koje će se zvati “muslimansko selo”, uz prešutnu pretpostavku da ćemo u njemu imati i oružje. Uz Božju volju, ljudi će nas prihvaćati sa strahom. Nikad nas neće proganjati kao pojedince. Kad god se budemo borili, ako na to budemo prisiljeni, naš će cilj biti da objavimo poziv na islam... Od predsjednika moramo tražiti da ostvari ove naše jasne zamisli.

Vijeće mudžahedina imalo je velika očekivanja od Alija Izzata (predsjednika Alije Izetbegovića). Unatoč velikom pritisku međunarodne zajednice, nadali su se njegovoj potpori jer su znali da je “bio u zatvoru zbog islama”. Tako je i bilo: bošnjačka politika bila je zahvalna mudžahedinima na vojnoj potpori, jer “ciljevi su nam zajednički”, te je obećala zaštitu “i onima koji ostaju i onima koji odlaze”, a najgore što će se dogoditi “jest predaja oružja uz službenu dokumentaciju”.

Da su mudžahedini ostali djelovati u BiH, otkrilo se već u veljači 1996. kad je IFOR upao u obučni centar AID-a Pogorelicu pokraj Fojnice te uhitio tri iranska obavještajca, osam Muslimana pripadnika AID-a i konfiscirao oružje i eksploziv. Službeno je Sarajevo pokušalo negirati nalaze IFOR-a, međutim Izetbegović je priznao da je postojanje kampa “naša velika pogreška i kršenje onoga što smo potpisali”.

Mudžahedini su se skrasili i u mjestima koja nazivaju “muslimansko selo”: poženili su se domaćim djevojkama, dobili putovnice, uklopili se u “građansko” društvo i postali nevidljivi međunarodnim snagama. Na prigovor Washingtona i zapovjedništva NATO-a da je prekršen Daytonski sporazum, Izetbegović je odgovorio u pismu američkim senatorima Bobu Doleu i Josephu Liebermanu: Nije u skladu s moralnim načelima našeg naroda otjerati ljude koji su se borili na našoj strani i nemaju kamo otići jer se ne mogu vratiti u svoje zemlje.

Alija Izetbegović i Franjo Tuđman Budući hit? Turska državna televizija snima seriju o Aliji Izetbegoviću

Očito je da su međunarodne snage u BiH i američka politika imali dovoljno dokaza da su mudžahedini dobili utočište u BiH i nastavili provoditi radikalnu islamizaciju društva. Dio njih bio je involviran i u terorističke akcije. Terorizam je uzeo maha u BiH, no američka i europska politika nisu ga željele “predimenzionirati” kako bi se spasio fragilni mirovni dogovor. Samo u 1997. godini izvršeno je 35 napada eksplozivnim napravama, a u više od 90 posto tih napada ciljevi su bili Hrvati. Mete su bile privatni posjedi, katoličke crkve, stambeni objekti, dvije džamije... Ubijeno je šestero Hrvata, a više je osoba teško ozlijeđeno. Tijekom 1998. broj terorističkih napada popeo se na 132, a žrtve su opet najčešće Hrvati. Počinitelji, bivši pripadnici odreda El Mudžahedin, otkriveni su u samo 25 slučajeva. Unatoč svemu, Izetbegović je bio dosljedan u njihovoj obrani. Tvrdio je da “mudžahedini i teroristi nisu ista stvar”.

Teroristi iz BiH

Napad na nebodere Svjetskoga trgovačkog centra (WTC) u New Yorku 11. rujna 2001. promijenio je i američku i međunarodnu politiku prema terorizmu. Ta je promjena izravno utjecala na odnose američke politike prema BiH. Naime, Mohamed Atta bio je najpoznatiji pripadnik skupine otmičara zrakoplova kojima je srušen WTC, a prema nepotvrđenim informacijama, 1999. boravio je u Bočinji. Prema drugim izvorima, Bin Laden izabrao je za otmicu zrakoplova Nawafa al-Hazmija i Khalida al-Mihdhara, mudžahedine koji su se borili u BiH.

Nakon 11. rujna Izetbegović više nije bio vjerodostojan politički lider kojega Amerikanci uvažavaju. Mjesec dana poslije napada na WTC podnio je ostavku na mjesto predsjednika SDA, s obrazloženjem da to čini zbog zdravstvenih razloga. Službeno Sarajevo pokrenulo je nakon toga učinkovitiji progon terorista, no Izetbegović je ostao neupitni lider bošnjačkoga naroda.

(Sutra: Hrvatska humanitarna pomoć i “iskrena zahvalnost”)

Milorad Dodik Drama o Aliji Dodika razbjesnila turska serija o Izetbegoviću, najavio film o Karadžiću njemački policajci Uhićeni u srpnju Njemačka će protjerati blizance iz BiH - pripremali su teroristički napad Güstrow Protjerani iz Njemačke Nameće se pitanje: Kako će BiH postupiti prema deportiranoj braći?

Izlazi nova knjiga 
Miroslava Tuđmana

Feljton je nastao prema knjizi Miroslava Tuđmana “Druga strana Rubikona”, koja u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade izlazi 16. kolovoza. Služeći se brojnim dokumentima, Tuđman analizira političku filozofiju Alije Izetbegovića, strateške ciljeve kojima je težio te razloge zbog kojih je izigravao mirovne planove. Knjiga je pretpostavka za razumijevanje političkih i ratnih zbivanja u BiH.     

EU fondovi Bjelovar
PRIJAVITE SE
KONFERENCIJA BJELOVAR:„Kako transparentnost utječe na razvoj poduzetništva”
Skipper4you.com
MIRNO MORE
Znate li da se kod nas školuju skiperi koje cijene svugdje u svijetu
  • stomugromova:

    Niti Iran niti iranski borci nisu nikad bili problem u BIH jer Iranci niti nisu Arapi.Dapače,oni su neprijatelji između sebe. Saudijski i katarski vehabije ,kao glavni financijeri vehabizma I selefizma su bili stvarni problem.Uostalom oni su izgradili džamije u svakom ... prikaži još! selu u BIH,umjesti da su im dali novac za obnovu.A da je Izetbegović radikalni musliman pokazuju upravo spisi koji su zapljenjeni.

  • prajdali100:

    Nitko ne zna koliko ih je ostalo po bosanskim gudurama i ozenilo se domacim muslimankama.Pokupovali su srpsku zemlju u Federaciji BiH i rade sto hoce !!! Bakir Izetbegovic obozava Arape i potice njihovo naseljavanje sirom zemlje.Dobar dio onoga sto govori Dodik je istina.

  • Zelen:

    Bosnjacka politika nikada nije bila skona Hrvatskom narodu, najradije bi da nas nema. A Hr objeručke podupire njihovu politiku. Kada budemo imali jasan stav politika ce se promjeniti u korist hrvata.