Zamislimo na trenutak da je na početku sezone Rijeka predstavila Žapera, dovela Uremovića i još nadodala Kleinheislera. Skidali bismo kapu Damiru Miškoviću, sportskom sektoru kluba i ponavljali: Kako im je uspjelo? Jakobušić i Nikoličius sastavili su za prilike hrvatske lige sasvim korektan sastav. Ne bez lošeg mjesta, ali koja ga ekipa nema? Sjećate li se Leonarda Zute? Dragog dečka i srčanog borca skromnih igračkih mogućnosti kojeg je Matjaž Kek odlično ugradio na lijevoj strani šampionskog stroja Rijeke.
Trenerska je majstorija sakriti mane i slaba mjesta. Jakobušić i Nikoličius učinili su puno. I pukli na osnovama. Da je Hajduk četiri godine zaredom prvak, Karoglan bi vjerojatno po inerciji osvojio peti naslov. Ovako je trajalo dok je trajalo, još tri mjeseca poslije Leke. Klasika. Zašto su mislili da 19 godina čekanja mogu prekinuti s trenerom koji je dobio otkaz u Puli?
Organizirana kao obiteljska firma, Rijeka bolje pogađa, stalno se vraća i lakše se izvlači iz kriza. Pritisak postoji, ali je poticajan. Tamo je ugodno igrati
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Koliko filozofije ili možda naslade,nad Hajdukovom nevoljom,a radi se o katastrofalnim pogreškama sportskog direktora.U Hajduk je dovodio ili starce ili invalide ili neznalice.Zlatne (srebrne) juniore,treba okupiti u što većem broju,dignuti glavu i krenuti ispočetka!!!