Biranim riječima, kakve je i zaslužio, govorilo se o Rudolfu Belinu na komemoraciji u njegovu Maksimiru, o nogometnom velikanu, velikom dinamovcu koji je preminuo 3. studenoga, dan prije svog 83. rođendana. Iako je imao zdravstvenih problema, uvijek je bio vedrog duha, dolazio je u Maksimir, uvijek je rado pričao o nogometu, uvijek mu je Dinamo bio na pameti. Stoga ne čudi što je bilo tako emotivno na komemoraciji u Maksimiru, u koji su stigli brojni igrači raznih generacija plavih, aktualni trener Mario Kovačević... U ime HNS-a govorio je Zorislav Srebrić, uime grada Damir Bakić, izaslanik gradonačelnika Tomislava Tomaševića, te predsjednik Dinama Zvonimir Boban, kao i klupski djelatnici, oni koji su Belina poznavali, koji su ga cijenili ili o njemu čitali ili slušali brojne priče i anegdote te slavne generacije koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova.
– Rudi je bio poseban, njegovi počeci vezani su za Hrvatski nogometni savez i omladinsku reprezentaciju za koju je nastupao. Igrao je u onom jakom Dinamu, mogao je igrati na više pozicija, prvo je bio bek, kasnije i vezni igrač ili kako se tada govorilo ‘spojka’ i prošao je sve Dinamove uspjehe, među ostalim i u Kupu velesajamskih gradova, a bio je i suradnik Ćire Blaževića u osvajanju glasovitog prvenstva 1982. godine Bio je kvalitetan trener, a posebno je bio cijenjen za individualni rad, za slobodne udarce i jedanaesterce. “Dragi Rudi, za sva vremena ostaješ u našim mislima, sjećanju, knjigama, hvala ti na svemu, na doprinosu i promociji hrvatskog nogometa” – rekao je među ostalim Zorislav Srebrić, a iz grada Zagreba stiglo je i obećanje: – Uskoro će neko igralište ili teren u Zagrebu nositi ime Rudija Belina – najavio je Damir Bakić, izaslanik gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
FOTO Brojna poznata lica došla su na komemoraciju za Dinamovu legenduNajemotivniji je bio predsjednik Dinama Zvonimir Boban, jedva je zadržavao suze, grlo mu se stezalo.
– Svakom dinamovcu, svakome tko zna tko je bio Rudi Belin, ovo je emotivno. Pitao me Zajec mogu li pričati, rekao sam – moram. Bio sam jako vezan za gospona Rudija i uvijek želimo da Dinamo bude kakvim ga je izgradio, da bude na vrhu. Dragost, decentnost, potpuna predanost, manjak ambicija da bude ispred svih, da bude prvi trener. Kad sam došao s 15 i pol godina, rekao mi je ‘kaj se grčiš, igraj slobodno, igraj kak znaš’. Vježbali smo slobodnjake, mislio sam da ih znam dobro izvoditi, rekao mi je da ne smijem gledati gol, to mi je bila znanstvena fantastika. Ni danas igrači ne razmišljaju o tome. Zahvaljujem mu na svemu! To su neke stvari koje ne možeš naučiti od ljudi koji ne razumiju nogomet. Za odlazak velikana nikad nismo spremni, ali njegov trag ostaje i on je velik – rekao je Zvone Boban.