Slavko Ištvanić, ikona Dinama s 527 nastupa u plavom dresu, trebao je u srijedu u 11 sati stati ispred maksimirskog stadiona pokraj spomenika Bad Blue Boysima. Njegov plan bio je mirnim prosvjedom, kako je rekao, vapajem za pravdom, ishoditi razgovor s upravom o dugu koji se vuče još od devedesetih. Međutim, umjesto Ištvanića, na Maksimir je stigla vijest o odustajanju. "Neću ići na stadion nije mi dobro. Loše se osjećam", glasila je poruka koju je poslao Večernjem listu.
U središtu ove mučne priče je dug od 70.000 eura bez kamata, potvrđen pravomoćnom sudskom presudom još 1997. godine. Problem je nastao zbog pravnih transformacija kluba. Ištvanić tvrdi da se dugovanje odnosi na ugovor potpisan 1992. dok je Dinamo bio udruga građana, a kasnije uprave redom su ga odbijale s argumentom da današnji klub nije pravni sljednik. Bivši kapetan, koji je igrao za klub pod imenima Dinamo, HAŠK-Građanski i Croatia, na to odgovara logikom koja pogađa u srž klupskog identiteta. "Naslijedio je sve trofeje, povijest, igrače, sve živo, pa tako vjerojatno i ovo što se meni dogodilo", poručio je Ištvanić, naglasivši da posjeduje svu dokumentaciju.
Njegova upornost nije motivirana samo novcem, već teškom obiteljskom situacijom koja cijeloj priči daje tragičnu dimenziju. Ištvanić se, naime, bori za budućnost svoga sina koji boluje od cerebralne paralize i ovisan je o cjelodnevnoj njezi. "Ovo radim i zbog svog bolesnog sina. Ovo je moja borba od koje neću odustati", izjavio je ranije. Ovo nije prvi put da Ištvanić poseže za drastičnim mjerama; u prošlosti je najavljivao i štrajk glađu. Posebno ga pogađa što rješenje nije pronađeno ni s novom upravom na čelu s Velimirom Zajecom, koju je javno podržavao. Njegov nedolazak na Maksimir ostavlja gorak okus i otvara pitanja o odnosu kluba prema legendama, dok se njegova osobna drama nastavlja.
Otvori KEKS Pay
