Moglo bi se i sada raspravljati. Je li trebalo iskoristiti više od dvije zamjene, recimo. Na onakvom terenu, dok čuvaš rezultat. Je li trebalo zamijeniti Petkovića koji se, gle sad, bar dok se nije umorio, bolje kretao po močvarnom tlu Maksimira nego na suhoj travi u Münchenu. Možda da je ušao netko tko može gore zadržati loptu kad je Monaco jurnuo po spas. Nije kritika, samo promišljanje, mada bi nam svima dobro došlo da kao u školi uvijek izdvojimo po jednu dobru i lošu stvar, i ne više od toga.
Čudan je danas nogomet – Monaco dobije Barçu i skoro padne od Dinama koji je prije toga popio devetku. Od Bayerna koji onda izgubi od Aston Ville. Da je Dinamo sačuvao pobjedu, bili bi – izjednačeni! Na stranu sad što su plavi na Allianzu bili kriminalni, Bayern se ponio poput UFC borca kojem nije dovoljno da nokautira suparnika, nego ga još onda mlati kao vreću na podu. Realu to ne bi palo na pamet. Kad može, rado Bayern silu demonstrira. I zato ga malo tko izvan Bavarske voli, dok Kompany još nije čuo za nauk starih trenera: čuvaj se velikih pobjeda.

Zaista sam zabrinut za trenere koji zarađuju milijune a eto nekima ne uspije. Građevina vapi za takvim velikim radnicima