Rukometaši PPD Zagreba čekali su na pobjedu u elitnoj skupini Lige prvaka nevjerojatnih 695 dana. Morale su proći 23 utakmice da se konačno upiše pobjeda. Prije Meškova, posljednju pobjedu "plinari" su upisali 22. veljače 2020., kada su sa 31:30 svladali danski Aalborg. U međuvremenu je taj danski klub došao do Final-foura Lige prvaka, a PPD Zagreb napustilo je deset igrača – Gadža je u Vardaru, Horvat u Metalurgu, Hrastnik u Kremsu, Božić-Pavletić u Pelisteru, Mrakovčić u Lübbeckeu, Stojnić u Tatabanyi, Božović u Ivryju, Bećiri u Balingenu, Ristanović u Trebnju i Ašanin u Ludwigshafenu. Oni koji se sjećaju te pobjede nad Aalborgom, a još uvijek nose dres PPD Zagreba, su samo Hrstić, Šipić, Mandić, Ravnić i Srna.
Igra uz svog idola
I jedan od te petorice bio je junak pobjede nad Meškovim – Zvonimir Srna. Dečko iz Metkovića vrlo je brzo napredovao otkako je 2019. došao u Zagreb. No prvo je otišao na kratku posudbu u Dubrovnik, pa u Goricu, a onda ga je Veselin Vujović vratio u Kutiju šibica. Na početku je igrao samo u obrani, i to jako dobro, premda je imao velikog potencijal i u napadu. Svojim igrama u dresu Dubrovnika 'upao' je u oko Davoru Dominikoviću, izborniku juniorske reprezentacije Hrvatske s kojom je na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2019. osvojio srebro. Tako je Srna postao prvi igrač dubrovačkog kluba koji je na velikom međunarodnom natjecanju osvojio medalju.
Ove sezone ispunila mu se velika želja.
– Da, dobio sam priliku igrati s jednim od velikana svjetskog rukometa. Ivan Čupić jedan je od igrača kojeg sam uvijek gledao kao idola. Ne trebam govoriti o kakvom je igraču riječ. Njegovi golovi čak su tri puta odlučivali pobjednika europske Lige prvaka, tri puta je u zadnje vrijeme osvojio naslov prvaka Europe. Zatim, s metar i sedamdeset igrao je desnog vanjskog i bio je sjajan. Nema se tu što dodati. Čupić je veliki, veliki igrač – istaknuo je Srna.
Hrvoje Horvat pozvao ga je u reprezentaciju Hrvatske koja je u lipnju igrala protiv Španjolske i Egipta.
Sigurno je da svojim igrama opasno kuca na vrata reprezentacije za Europsko prvenstvo 2022. u Mađarskoj i Slovačkoj. On je na popisu igrača za EP i, nastavi li u ovakvom ritmu, mogao bi biti i među putnicima za Europsko prvenstvo. Dobro je što je sjajan u napadu i obrani, ima visinu i što je najvažnije, igra odlično u kontinuitetu. Nije tu riječ o samo jednom bljesku – istaknuo je izbornik Horvat.
Za sada su na poziciji lijevog vanjskog za EP sigurni Marko Mamić i Halil Jaganjac. Neće biti iznenađenje ako treći igrač bude Zvonimir Srna.
Njegov stric je Darijo, proslavljeni kapetan hrvatske nogometne reprezentacije. Naime, Darijo i Zvonimirov otac Renato su braća. Renato je bio nogometni vratar, član Neretve dok je bila u Prvoj HNL. I sin Zvonimir počeo je trenirati nogomet, ali...
– Trenirao sam nogomet do četvrtog ili petog razreda osnovne škole, ali nisam se previše istaknuo osim što sam kao i stric igrao na desnom boku. U Metkoviću je tada još rukomet bio sve, klub je igrao Ligu prvaka pa nisam imao prevelik izbor kojim ću se sportom baviti. I nisam pogriješio. Imali smo sjajnu generaciju kadeta koja je 2011. godine osvojila naslov prvaka Hrvatske. Sjećam se da smo u finalu pobijedili Viroviticu. Metković je bio domaćin završnog turnira, a na našim utakmicama dvorana je uvijek bila puna – priča Zvonimir.
Kada je bio mali, tata ga je vodio na Poljud dok je Darijo igrao za Hajduk.
Nedostaju mu jegulje
– Na žalost, Darijo još nije imao priliku da mene gleda uživo, ali nadam se da će se i to uskoro dogoditi. Znam samo da prati moj razvoj, voli gledati rukomet – istaknuo je.
Još su svježa sjećanja na svjetsko juniorsko srebro?
– Već sam godinu prije trebao ući u juniorsku reprezentaciju, ali ozlijedio sam kuk igrajući rukomet i morali su mi ga šivati. Na Svjetskom prvenstvu nisam se baš puno naigrao pokraj Šarca i Jaganjca, ali glavno da smo osvojili medalju. Drago mi je zbog srebra jer mi je to bila posljednja juniorska godina. U PPD Zagrebu iz te generacije zasad nas je trojica, Grahovac, Vistorop i ja – istaknuo je.
Što vam u Zagrebu najviše nedostaje u odnosu na rodni kraj?
– Najviše mi nedostaje brodet od jegulja, a jako volim i žablje krake. Doma idem samo ljeti, kada sam slobodan. Tada obvezno idem na more, najčešće u Klek. Znam s prijateljima otići i na Neretvu – zaključio je Zvonimir Srna.
