Japanski nacionalni stadion ponovno je domaćin jedne velike svjetske sportske priredbe. Nakon što je zbog pandemije bio prazan za vrijeme Olimpijskih igara 2021., u sljedećih tjedan dana bit će ispunjen do posljednjeg mjesta. Rasprodane su čak i ulaznice za sve kvalifikacije koje se održavaju u jutarnjem terminu. Japanci su se zaželjeli velikih stvari, a Svjetsko atletsko prvenstvo zasigurno je jedna od njih. Nakratko će u drugi plan pasti i vrlo jaka nogometna pa i košarkaška i odbojkaška liga. Sve oči bit će uprte u atletiku u kojoj Japan ima neke svoje adute, primjerice Haruku Kitaguchi, bacačicu koplja. Japanci se nadaju da će nadmašiti dvije medalje koje su u Tokiju osvojili 1991. godine. Prije 34 godine oduševio ih je maratonac Hiromi Taniguchi, osvajač zlata.
Može li netko naš na ploču?
Ovo je treći put da je Japan domaćin Svjetskog prvenstva. Prvi put domaćin je bio Tokio 1991., a drugi put Osaka 2007. godine. Na tom trećem Svjetskom prvenstvu, početkom devedesetih, nije nastupio nitko od hrvatskih atletičara. Baš nekako u to vrijeme počeo je Domovinski rat. No zato se s radošću sjećamo Osake gdje je Blanka osvojila svoj prvi od dva naslova svjetske prvakinje u visu. Hoće li se tradicija osvajanja medalje u Japanu nastaviti za hrvatske atletičare, znat ćemo već u nedjelju kada je na rasporedu finale ženskog diska. Domaćini su odlučili da će sve pobjednike ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva uklesati na posebnu ploču koju će postaviti na jedan od zidova stadiona. Tamo već stoji jedna ploča sa svim pobjednicima iz 1991. A bilo je to Svjetsko prvenstvo prepuno velikih tadašnjih zvijezda – Carl Lewis, Mark Powell koji je skočio svjetski rekord u dalju 8,95 metara, Katrin Krabbe, Jackie Joyner Kersee i mnogi drugi. Kada bi Sandrino ime bilo na toj ploči....
Hrvatska će u Tokiju nastupiti s osam natjecatelja – četiri atletičara (Filip Pravdica, Roko Farkaš, Marin Bloudek i Matija Gregurić) i četiri atletičarke (Sandra Elkasević, Marina Tolj, Veronika Drljačić i Sara Kolak). Osam natjecatelja nekako je prosjek hrvatske atletike kada je riječ o svjetskim prvenstvima. A zahvaljujući najviše Blanki Vlašić i Sandri Elkasević, Hrvatska je na visokom 39. mjesto osvajača medalja u povijesti svjetskih prvenstava. Osvojili smo ukupno 10 medalja od čega četiri zlatne (Sandra i Blanka po dvije), četiri srebrne (Sandra dvije, Blanka dvije) i dvije brončane (Sandra i Stipe Žunić). Prvu medalju osvojili smo na SP-ima 2007. i imali smo niz osvajanja medalja sve do Budimpešte kada smo 2023. prvi put ostali bez medalje.
Dok većina vas bude čitala ovaj tekst, Sandra i Marija Tolj odradit će kvalifikacije diska (op.p. početak u dva ujutro po hrvatskom vremenu). Vjerujem da se neće dogoditi svjetsko čudo da Sandra ne izbori finale. Norma je 64 metra. Nije puno, ali nije ni malo.
– Moja sjećanja na ovaj stadion nisu ugodna. Tu sam na Igrama bila četvrta, iza Allman, Pudenz i Perez. Kubanke sada nema, Pudenz dugo nisam srela ove sezone, a Allman je ionako veliki favorit – rekla je Sandra.
Uz Sandru teško da možemo očekivati još poneku medalju. Kako je rekao Mladen Katalinić, sportski direktor Hrvatskog atletskog saveza, svako finale bit će veliki uspjeh. A do finala mogu gotovo svi. Imamo dva daljaša, Pravdicu i Farkaša. Fićo je hrvatski rekorder s onim čudesnim skokom od 8,35 metara na mitingu u Kranju. U Tokio je došao iz obližnjeg Pekinga gdje je pobijedio na međunarodnom mitingu. Pun je samopouzdanja. Inače, uz to što je vrhunski daljaš, on je i trener u Mladosti. Ali, bio je pet godina i kondicijski trener u nogometnom klubu Lokomotiva i član juniorske ekipe Lokomotive kojoj je trener bio Nikica Jelavić. Individualno je radio s Marinom Šotičekom, Matijom Friganom, Lukom Stojkovićem, pa s Marom Kosovićem, Petrom Pfeiferom... Dvaput je dosad operirao kuk.
– Prva operacija bila je 2015. na desnom kuku, a druga 2018. nakon Europskog prvenstva u Berlinu. Nije mi problem natjecanje, odradim ga i budem u komi dva dana, ali onda to prođe i uspijem se oporaviti do idućeg. Pokušavam ne skakati unutar deset dana. Najveći su mi problem treninzi. Teško sustavno povežem više od 2-3 tjedna treninga, jer čim uđem u neki malo jači režim, počne mi smetati i onda moram dozirati. Doslovno ima dana kad pogledam u nebo i kažem – danas ništa, idem na kavu – rekao je Pravdica.
Roko Farkaš prvi je put na velikoj svjetskoj sceni. Mladi Varaždinac dolazi kao aktualni juniorski prvak u dalju, a taj je naslov prošle godine osvojio u Peruu. Možda mu dobar nastup dokaže da se malo više posveti dalju, a malo manje desetoboju...
Godišnji za Tokio
Sara Kolak najveća je nepoznanica u našoj reprezentaciji. Nije puno nastupala ove sezone. Osvajačica zlata na Igrama u Riju na svjetskim prvenstvima bilježi sjajno četvrto mjesto u Londonu 2017. Od tada do danas ima tek četvrto mjesto na Igrama u Parizu, a sve ostalo je za zaborav. No djevojka koja dolazi iz centra svijeta, Ludbrega, sposobna je iznenaditi. Sebe, ali i nas. Marino Bloudek i Veronika Drljačić predstavljat će nas u trkačkim disciplinama. Za Bloudeka, koji je dvaput rušio rekord Lucijana Sušnja iz 1974. na 800 m, uspjeh je i plasman u polufinale dok će Veroniki ovaj nastup na 400 m biti iskustvo više za neka buduća natjecanja. Na kraju, tu je i policajac Matija Gregurić. Njegovi hici s kladivom ove godine daleko dosežu. Naravno, najbolji zagorski atletičar opet je morao "žicati" godišnji odmor kako bi nastupio u Tokiju. Čekajući svoje nastupe, već je odradio jedan turistički – slikao se uz statuu najpoznatijeg svjetskog psa Hachika.
Otvori KEKS Pay
