Nakon Dražena Petrovića, Krešimira Ćosića, Tonija Kukoča, Danire Nakić Bilić i Mirka Novosela, još je jedan Hrvat izabran za počasnika Kuće slavnih Svjetskog košarkaškog saveza. Doduše, ovaj put riječ je o košarkašu koji je svoje uspjehe postizao pod zastavom Australije, no nedvojbeno je da se on, a to je i sam znao reći, osjeća Hrvatom koliko i Australcem. Dakle, riječ je o Andrewu Bogutu, košarkašu čiji su roditelji doseljenici iz Hrvatske. Točnije, otac Mišo mu je iz Osijeka, a majka Ankica rodom iz Šišljavića, sela u blizini Karlovca. Nije puno nedostajalo da Bogut svojedobno završi u Ciboni, oko čega se angažirao tadašnji direktor kluba Bože Miličević, no na koncu je talentirani košarkaš ipak dobio stipendiju Australskog sportskog instituta u Canberri, 800 kilometara udaljenoj od njegova rodnog Melbournea. Da je tada došao u Cibonu, lako nam je i danas zamisliti da bi možda branio boje domovine svojih roditelja. Na tu temu svojedobno nam je rekao ovo:
– Kada mi Australski sportski institut nije htio dati stipendiju, najavio sam odlazak u Hrvatsku pa su se predomislili. Moj individualni trener Siniša Marković preporučio me Slavku Trniniću, koji je tada radio u Ciboni. Da se to dogodilo, vjerojatno bih dogovorio višegodišnji ugovor s Cibonom. Na koncu se Bogut etablirao braneći boje Australije, za koju je nastupio na trima Olimpijskim igrama (2004., 2008. i 2016.) te dvama Svjetskim prvenstvima (2006. i 2019.).
Kao budući prvi pick drafta, najavio se 2003. na Svjetskom juniorskom prvenstvu, na kojem je ostvarivao prosjek od 26.3 koševa i 17 skokova. U polufinalu tog natjecanja Australija je pobijedila Hrvatsku (97:84), za koju su igrali Ukić, Tomas, Banić i Markota, a Bogut je nesuđenim sunarodnjacima zapaprio s 35 koševa i 14 skokova. Nakon toga, Andrew je počeo svoj američki put, a startao je u Salt Lake Cityju, kao član tamošnjeg koledža Utah, da bi dvije godine kasnije (2005.) bio prvoizabrani igrač na NBA draftu, i to od Milwaukee Bucksa. Dogodilo se to zahvaljujući fantastičnoj sezoni u majici Utaha, u kojoj je prosječno knjižio 20.4 koševa, 12.2 skokova i 1.8 blokada uz šut iz igre od 62 posto. Za “srndaće” je igrao sedam sezona, nakon čega je četiri proveo kao član Golden State Warriorsa, među kojima je i osjetio strast osvajanja naslova NBA prvaka (2015.), a sezonu poslije bio je član momčadi koja je ostvarila rekordne 73 pobjede. Nakon kraćih epizoda u Cleveland Cavaliersima i LA Lakersima vratio se u Australiju i pristupio Sydney Kingsima. Nakon sezone australskog prvenstva nakratko se priključio Golden State Warriorsima, s kojima je izborio svoj treći NBA finale. Nakon toga vratio se u Sydney Kingse, u kojima je 2020. i završio karijeru.
Vaš novinar nekoliko je puta razgovarao s Bogutom. Prvi put to se dogodilo za njegova posjeta Zagrebu, upravo nakon tog juniorskog SP-a, drugi put u Salt Lake Cityju, a treći put u New Yorku, nakon što je postao prvi neamerički košarkaš koji je prvoizabran na draftu. Kada je tog dana, preko noći, postao milijunaš, zatvorio se s najbližima u jedan manji newyorški restoran, a svemu je nazdravio uz hrvatske zabavnjake. Time je potvrdio ono što je tada američkim novinarima kazao njegov tadašnji menadžer David Bauman, da je riječ o sportašu s australskom putovnicom, ali hrvatskim mentalitetom.
FOTO Kovač u Borussiji zarađuje pravo bogatstvo! Ako napravi jednu stvar, isplatit će mu golem iznos
– Za razliku od američkih košarkaša koji su na hip-hopu, ja to ne volim. Posebice ne gangsta rep i repere koji se ponašaju poput gangstera. Izbrisao sam ih iz svojeg iPoda i sada na njemu imam oko 1500 naših pjesama. To je ritam koji mi odgovara. Slušam narodnu, zabavnu i dance-glazbu. Volim Olivera i Pejakovića. Kada mi se sluša dance, uključim Coloniju, ET, Karmu, Ivanu Banfić... Kada se hoću smiriti i zaspati, slušam Olivera. Thompsona volim zbog ritma u njegovim pjesmama – kazao nam je tada Bogut. Dok je živio u Salt Lake Cityju, po njegovu starom Pontiacu moglo se izdaleka vidjeti odakle ovom, tada 20-godišnjaku sežu korijeni. Osim naljepnica HR, uočavali su se i hrvatska šilterica te Dinamov i Hajdukov šal, a oko vrata mu je uvijek bio djedov poklon, zlatni privjesak s hrvatskim grbom. Kad je riječ o navijačkoj temi, u New Yorku nam je kazao:
– Navijam za Dinamo, od kojeg sam dobio dres s isprintanim imenom. U Zagrebu žive moja teta Dijana i djed, i oni vole Dinamo. Rekli su mi da bih svakako trebao vidjeti utakmicu Dinama i Hajduka. Moj ponajbolji prijatelj košarkaš Drago Pašalić je Splićanin i on ne voli kada nosim Dinamovu majicu.
Da je riječ o kvalitetnom mladom čovjeku, uvjerili smo se tada i po njegovoj reakciji na činjenicu da će u svojih prvih pet NBA godina zaraditi 26 milijuna dolara. Čak i prije nego što će postati milijunaš, kazao je da će prvi milijun koji zaradi ići roditeljima.
– Iskreno, ovoliko novca nitko ne zaslužuje. Po svemu sudeći, zaradit ću puno u karijeri i neće mi to sve trebati. I zato želim pomoći mladima da ne zapnu u kriminalu i drogi, već da s loptom pobjegnu od toga – rekao nam je.
Svih tih godina Andrew je vezan za Hrvatsku pa je desetak godina dolazio u Novalju, u kojoj je imao dva apartmana, a u ljeto 2015. organizirao je i pripreme reprezentacije Australije, za koju je tada još igrao. Prošle godine posjetio je Hrvatsku, a u prosincu 2023. posjetio je u Zagrebu tetu Dijanu, jer je htio da njegovi sinovi Luka i Nikola osjete duh Božića u Hrvatskoj. Svečanost uvrštenja počasnika Fibine Kuće slavnih održat će se 17. svibnja u bahreinskoj Manami, a među devet članova Klase 2025. su još i Pau Gasol, Ratko Radovanović i Mike Krzyzewski.
Kad vam je ovo treća vijest na portalu onda bi i vama trebalo biti jasno koliko ste aktualni i zanimljivi 🥱