Prije nego što Mateus Fernandes svake nedjelje navuče dres West Hama, odvoji trenutak za razgovor. Ne s trenerom ili suigračem, već s čovjekom kojeg više nema, ali koji je zauvijek uz njega. U tišini svlačionice, pored svog mjesta uvijek objesi još jedan dres, onaj s likom Antónija Paula, poznatijeg kao To Ze, njegova prvog trenera iz djetinjstva u klubu Olhanense. Traži od njega savjet, podršku i pozitivne vibracije, baš kao nekada davno na prašnjavim terenima rodnog Algarvea. Ta veza, prekinuta preranom smrću, danas živi na vrhu njegove lijeve ruke, gdje je istetoviran lik trenera kako mu stavlja kapetansku traku. To Ze je, kako sam Fernandes kaže, njegova zvijezda vodilja.
Tetovažu je napravio čim je navršio 18 godina, dobivši dopuštenje oca. Prikazuje trenera u trenirci kako stavlja traku točno na ono mjesto na kojem se tetovaža i nalazi, s brojem deset na leđima. Ispod slike je detaljan prikaz oka u čijoj se zjenici zrcali nogometni teren. To Ze je preminuo od raka kada je Mateus imao samo 11 godina, dva dana nakon što su ga posjetili u bolnici.
- Nakon toga, svake noći razgovaram s njim. On je bio moj učitelj nogometa. U ono vrijeme nije se radilo samo o lopti. Brinuo se za tvoju obitelj, plaćao nam je putovanja. Pokazao nam je da je prijateljstvo važnije od svega - ispričao je Fernandes u jednom intervjuu.
Taj dječak, kojem je prvi trener usadio temeljne vrijednosti, danas je jedan od najperspektivnijih veznjaka Europe. Njegov put započeo je u Olhãu, obalnom ribarskom gradiću na jugu Portugala. Nogomet je počeo igrati sa šest godina u lokalnom Olhanenseu, a već tada se vidjelo da je drugačiji.
- Uvijek smo vjerovali da će doći do reprezentacije. Imao je prirodni talent, ali iznad svega, fokus i natjecateljski mentalitet koji nisu bili normalni za dijete. Nije samo igrao - on je razumio igru - prisjetio se Aderito Esteves, predsjednik njegova matičnog kluba.
Taj talent nije mogao proći nezapaženo, pa ga je s 12 godina uočila akademija lisabonskog Sportinga. Napustio je dom i preselio se 300 kilometara sjevernije, u nogometni inkubator koji je stvorio legende poput Cristiana Ronalda i Luísa Figa, idole njegova djetinjstva.
U Sportingu je brzo napredovao, preskačući uzraste i dokazujući se protiv starijih i jačih. S 18 godina potpisao je profesionalni ugovor i debitirao za prvu momčad pod vodstvom trenera Rúbena Amorima, zaigravši čak i u Ligi prvaka protiv Tottenhama. No, put do zvijezda rijetko je pravocrtan. Zbog žestoke konkurencije u veznom redu, gdje su tada igrali Matheus Nunes, Manuel Ugarte i João Palhinha, poslan je na kaljenje. Prvo na posudbu u prvoligaša Estoril, a zatim je uslijedio transfer koji mu je odredio karijeru - prelazak u engleski Southampton u ljeto 2024. za 15 milijuna funti. Iako je klub na kraju sezone ispao iz Premier lige, Fernandes je bio njihova jedina svijetla točka, zaradivši nagradu za igrača sezone po izboru navijača i privukavši pažnju bogatijih klubova. Već sljedećeg ljeta West Ham United platio je preko 40 milijuna funti za njegove usluge, čime je postao jedan od najskupljih igrača u povijesti kluba.
Dolazak u Englesku bio je ostvarenje sna, ali i golem izazov. Njegov bivši trener iz Estorila, Vasco Seabra, odigrao je ključnu ulogu u njegovu sazrijevanju.
- Kad sam došao u klub, Mateus nije igrao prve tri utakmice. Bio je poput uzbuđenog psa koji želi trčati na sve strane, pomalo izgubljen. Rekao sam mu: ‘Ne možeš uvijek biti vatrogasac’. Trebali smo ga da bolje razumije taktičku stranu igre - otkrio je Seabra.
Nakon što ga je privremeno preselio na klupu, Fernandes je shvatio poruku. Kad se vratio u momčad, bilo je jasno da je spreman za sljedeći korak. Upravo je Seabru nazvao za savjet kada je stigla ponuda Southamptona.
- Rekao sam mu da ide jer je bio spreman - dodao je trener.
Prva godina u Engleskoj bila je teška. Djevojka je još bila u Portugalu, a on se u tihom stanu sam nosio s pritiskom i lošim rezultatima kluba. No, fokus je bio jasan.
- Ako želiš na Svjetsko prvenstvo, moraš biti profesionalac svaki dan. To mi je bio fokus. Dolazio sam na trening i na slobodne dane kako bih napredovao.
U West Hamu je postao ključni igrač pod vodstvom sunarodnjaka Nuna Espírita Santa, unatoč tome što se klub borio za opstanak. Pritisak je bio golem, toliko da Fernandes nije mogao gledati utakmice rivala u borbi za ostanak.
- Isključim notifikacije na mobitelu. Ne mogu to gledati, prevelik je pritisak. Ako počneš gledati te utakmice, zaboraviš na ono glavno: tvoju momčad, stvari koje možeš kontrolirati - priznao je.
Njegov naporan rad i sjajne igre nisu prošle nezapaženo. U ožujku 2026. stigao je poziv koji je čekao cijeli život. Selektor Portugala, Roberto Martínez, uvrstio ga je na popis za prijateljske utakmice.
- Znao sam da izbornik objavljuje popis u 13 sati, ali bio sam na treningu pa u teretani i zaboravio sam na to. Kad sam vidio poziv od djevojke, znao sam. Bio je to predivan dan i ostvarenje sna - rekao je.
Debi za seniorsku reprezentaciju upisao je 1. travnja 2026. protiv SAD-a, simbolično ušavši u igru umjesto svog prezimenjaka i jednog od uzora, Brune Fernandesa. Bio je to vrhunac puta za mladića iz Olhãa.
- On je zlatan dečko. Uspjeh mu nije udario u glavu. Kad god ima slobodan dan, vrati se kući vidjeti obitelj i uvijek svrati do kluba. Razgovara s djecom, daje im poticaj. On je najbolje ogledalo u koje mogu gledati - ponosno je istaknuo predsjednik Olhanensea Esteves.
Otvori KEKS Pay
