Ako je netko u Europskom rukometnom savezu imao namjeru dodatno zapapriti već ionako usijanu utakmicu Hrvatske i Slovenije, onda je u tome – uspio.
Delegiranjem sudačkog para za odlučujući susret za plasman u polufinale, EHF je pokazao nevjerojatnu lakoću u donošenju odluka koje izazivaju sumnju, nervozu i opravdanu zabrinutost.
Derbi kola i skupine sudit će Amar i Dino Konjičanin iz Bosne i Hercegovine. I to je informacija koja je, očekivano, izazvala trenutnu reakciju i Hrvatskog i Slovenskog rukometnog saveza.
Oba su saveza uputila službeni dopis EHF-u s jasnim zahtjevom – promjena sudaca. Odgovor je, naravno, bio prešutan. Jer priznati pogrešku u ovom slučaju značilo bi priznati da je EHF pogriješio. A to se, znamo već odavno, ne događa.
Ne radi se ovdje o prozivanju sudaca po imenu i prezimenu, niti o omalovažavanju njihove karijere. Problem je kontekst. Problem je utakmica u kojoj se odlučuje sudbina turnira, u kojoj su ulozi golemi, a emocije na rubu eksplozije.
To je utakmica u kojoj se i najiskusniji europski suci znaju izgubiti u sekundi, u kojoj jedna kriva procjena može promijeniti tijek natjecanja i obilježiti cijelo prvenstvo.
Kao da to nije dovoljno, dodatni apsurd krije se u činjenici da će se na terenu svi savršeno razumjeti. Svaka izgovorena riječ, svaka psovka, svaki pogled krivo protumačen – može značiti trenutačno isključenje.
U takvim okolnostima, utakmica prijeti da se pretvori u sudački seminar, a ne rukometni spektakl.
Očekuje se rat na parketu. Hrvatska i Slovenija ne igraju prijateljsku utakmicu, već susret u kojem se ide glavom kroz zid. Bit će tu tvrdih obrana, duela na granici dopuštenog i neizbježnih trzavica.
U takvom ambijentu, EHF je odlučio da će suci često posezati za VAR-om, zaustavljati ritam igre i produžavati susret do granica izdržljivosti – i igrača i gledatelja.
I onda se EHF čudi kada se nakon ovakvih utakmica danima ne govori o rukometu, nego o sucima. O spornim odlukama. O kriteriju. O tome tko je kome „uzeo“ polufinale.
Naravno, uvijek postoji mogućnost da se svi prevarimo. Da suđenje bude besprijekorno, neprimjetno i profesionalno. Ali iskustvo nas uči da se ovakve utakmice rijetko pamte po fair-playu kada su suci pogrešno odabrani.
Puno je vjerojatnije da će se, bez obzira na konačni rezultat, repovi vući još dugo. I to ne zbog igrača, nego zbog onih koji su ih trebali držati pod kontrolom.
Ako se to i dogodi, EHF će, po običaju, oprati ruke. A rukomet će opet platiti cijenu.
Otvori KEKS Pay
Sva rodbina iz Slo ih već zove i naputke daje. Pristranost ne bi čudila, radna mjesta su ugrožena