Trebaju li se cijepiti vrhunski sportaši koji se pripremaju za najveća sportska natjecanja? Imaju li pravo isti, pogotovo oni u momčadskim sportovima, necijepiti se ako im je velika većina suigrača cijepljena? Što s onom dvojicom hrvatskih olimpijaca, od njih 58, koji nisu željeli cijepiti se? Što da treneri ekipnih sportova čine s onima koji cjepivo odbijaju primiti?
U predvečerje Olimpijskih igara koje počinju 23. srpnja, neki odgovori na ta pitanja iz medicinskog (epidemiološkog) ali i etičkog spektra nude se iz slučaja Ivana Perišića. Ako je doista istina da se ponajbolji napadač hrvatske nogometne reprezentacije nije htio cijepiti, a takvo što je kolegi Zdravku Reiću potvrdio njegov otac, onda je jasno da je tim činom Perišić naudio i sebi i svojoj momčadi.
Sebi je naudio jer si je oduzeo priliku (možda i više njih) za osobnu promidžbu i potvrdu na velikoj sceni, a momčadi jer je Hrvatska s njim puno opasnija kao što je bez njega značajno slabija što se i vidjelo u dvoboju osmine finala Eura sa Španjolskom.
Ako će taj njegov stav, i čin, nečemu poslužiti onda je to svakako primjer svim ostalim sportašima što im se može dogoditi ako igoniraju mogućnost od zaraze koronavirusom u poslovnom odnosno natjecateljskom smislu. A može im se dogoditi da ih jedan pozitivan nalaz - ma koliko dobro se u tom trenutku osjećali - izbaci iz natjecanja o kojem sanjaju cijeli olimpijski ciklus.
A on je u ovom slučaju trajao pet godina. I sada zamislite nekoga iz takozvanih malih, često i rudarskih, sportova koji se odlučio junačiti odnosno necijepiti i takav otputuje za Tokio. I onda mu se, baš pred njegov nastup, u kojeg je uložio pet godina "krvi, znoja i suza" isprovocirana zla sudbina iskezi u lice u obliku pozitivnog PCR nalaza. A s njim tog trenutka dotični može samo u karantenu i natjecanja u svom sportu pratiti iz nekog tokijskog hotela koji je od domaćina Igara određen za karantenu.
Dobar primjer su i košarkaši Senegala koji su, zbog tri pozitivna igrača i jednog član stručnog stožera, zapeli u karanteni u Njemačkoj (gdje su bili na pripremnom turniru) pa nisu ni otputovali na kvalifikacijski turnir u Beograd. Još neugodniji je primjer srpskog veslača Miloša Vasića koji je po dolasku u Tokio bio pozitivan pa sedam dana mora provesti u karanteni netrenirajući što će za njegovu sportsku formu biti pogubno.
I zato su gotovo svi hrvatski olimpijci, oni s olimpijskom vizom u džepu, cijepljeni što nam je potvrdio i docent Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. A cijepljeni su s jednom dozom cjepiva tvrtke Johnson&Johonson ili s dvije doze Pfizera. Naime, bilo je sportaša koji su, zbog ritma svojih nastupa i priprema, tražili da budu cijepljeni samo jednom dozom no ti su svjesno preuzeli rizik nešto slabije zaštićenosti jer Johnson&Johnson vam daje oko 65 posto sigurnosti da se nećete zaraziti.
U boljoj su pak situaciji oni koji su primili dvije doze Pfizerova cjepiva koje štiti do 90 posto od zaraze što pak znači da je moguće da jedan od 10 sportaša ipak naleti na koronavirus koji bi mu mogao upropastiti olimpijske snove.
- Sportaši se za Olimpijske igre pripremaju četiri godine, u ovom slučaju čak i pet, a mnogima to bude i jedini olimpijski nastup u karijeri i zamislite da zbog odbijanja cijepljenja netko od njih propusti takvu priliku. Pa to bi za njih bila osobna katastrofa - ističe docent Capak i na neki način apelira na Međunarodni olimpijski odbor i japanske organizatore:
- Sportaši koji ispadnu pozitivni trebali bi dobiti priliku za novo testiranje jer Olimpijske igre su vrlo rijetka prilika. Dva ili tri testiranja bila bi neki optimum.
Za isto se zalaže i predsjednik Zdravstvene komisije Hrvatskog nogometnog saveza prof. dr. sc. Dragan Primorac svjestan da je Uefa, na Euru, bila prekruta jer je samo jedan pozitivan test bio dovoljan da sportaša na 10 dana eliminira s natjecanja.
No znanstvena zajednica i za to nudi rješenje za koje profesor Primorac kaže:
- Dobio sam na recenziju već nekoliko znanstvenih radova s kojima se predlaže izdavanje sportske COVID putovnice, ponajprije za one koji nastupaju na najvećim natjecanjima. A jedan od tih radova posebno se bavio Olimpijskim igrama. Znanstvena zajednica pokušava odgovoriti na pitanja kako tijekom pandemija zaustaviti širenje zaraze unutar populacije sportaša i istodobno im omogućiti da ne budu ugroženi i da nemoraju odustati od natjecanja usred istog. U takvim slučajevima čak i pozitivni PCR test iz nosne sluznice ne bi bio dramatičan jer bi se unutar populacije sportaša postigao kolektivni imunitet.
Najkonkretniji prijedlog stiže iz Velike Britanije čiji su znanstvenici epidemijsku putovnicu predlagali već za ovoljetne Olimpijske igre.
- COVID putovnica sadržavala bi sve moguće podatke pa tako i kada je sportaš cijepljen, s koliko doza, da li je prebolio bolest... Također, Britanci u svom radu ne predlažu prisilno cijepljenje već s podizanjem svijesti kod sportaša jer to je ključno za njihovu sigurnost ali i onih oko njega - ističe Primorac dotaknuvši se tako i pitanja medicinske etike.
Naime, nakon slučaja Perišić i pred trenere ekipnih sportova postavlja se odluka koju netko može smatrati diskriminatornom da u svom sastavu želi imati samo cijepljenje sportaše. No, kako svaki izbornik ima diskrecijsko pravo na izbor najspremnijih, vaterpolski izbornik Ivica Tucak, kao trener jedine ekipne selekcije koja se dosad plasirala na OI, po tom pitanju ima čvrst stav:
- Ja ne mogu nikoga prisliti da se cijepi, ali moja je dužnost i moje pravo zaštititi interes momčadi. I zato sam rekao ljudima iz ureda Hrvatskog vaterpolskog saveza da me obavijeste jesu li svi kandidati za olimpijsku momčad cijepljeni i tek kada dobijem tu informaciju moći ću odrediti putnike za Tokio. Ja kao izbornik ne mogu riskirati da mi se igrač zarazi i da on još nekoga zarazi pa da ostanemo usred olimpijskog turnira bez nekoliko igrača. Previše je uloženo u sve ovo da bih ja preuzeo takav rizik.
Izbornik Tucak je u svom naumu rezolutan:
- Ja tu nemam nikakvih dvojbi, pak čak i da je u pitanju najbolji igrač u momčadi. Ja nikome ne mogu dopustiti da putuje s nama uvjeren da se, necijepljen i izložen među 10 i pol tisuća sportaša, neće zaraziti. Ako netko ne želi ja ga mogu razumjeti ali ja ne želim preuzeti rizik. Uostalom, i bez takvog jednog u sastavu, i sa svima cijepljenima u našem timu, pitanje je hoćemo li biti posve sigurni.
Istog stava poput Tucakova je i liječnik vaterpolske reprentacije docent Dinko Pivalica, specijalist fizijatrije, koji će u Tokiju biti i šef zdravstvene službe u Hrvatskoj misiji.
- Stav Zdravstvene komisije Hrvatskog olimpijskog odbora jest da je poželjno da se svi cijepe, ali to je samo preporuka, a sportašima se odluka prepušta na njihovu savjest. Cijepljenje je jedini način zaštite u borbi protiv virusa. Istina, postoje slučajevi da se možete zaraziti i ako se cijepite no to su slučajevi s vrlo blagom kliničkom slikom što za sportaša jako puno znači jer se brže može uključiti u trenažni proces.
Osim na trenutne poteškoće, docent Pivalica upozorava i na post-COVID sindrome i njihov utjecaj na karijere sportaša.
- Postoje komplikacije koje mogu usporiti pa i ugroziti nečiju karijeru. Vidjeli smo da ova bolest kod nekoga zahvati i krve žile, da izaziva venske tromboze, da utječe na neurološki sustav.. S obzirom da često idu preko svojih granica, sportaši moraju biti maksimalno spremni. I njihov oporavak od bolesti može biti jako dug a postoje i preporuke što svaki sportaš mora napraviti, koje vrste pregleda, prije nego što se vrati treninzima. I zato je bolje cijepiti se i pridržavati se epidemioloških mjera da izbjegnete zarazu i naknadne komplikacije.
Proteklih mjeseci olimpijci su se cijepili diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj a jako važnu ulogu u toj priči odigrala je magistra Mimi Vurdelja, voditeljica zdravstvene skrbi pri Hrvatskom olimpijskom odboru. Naime, za nju je predsjednik HOO-ove Zdravstvene komisije prim. dr. Miran Martinac da je sjajan "vezni igrač" iznimne energije koji je uspio organizirati cijepljenje za sve putnike u Tokio u terminima kada to nije remetilo njihove međunarodne nastupe i druge sportske obveze.
Inače, Martinac predvodi komisiju koju čini niz renomiranih liječničkih imena kao što su Marko Jakopović, Saša Janković, Zoran Bahtijarević, Dragan Primorac, Igor Borić, Mladen Jukić, Krešimir Rotim, Dario Rahelić i Zoran Vatavuk. A u tom elitnom društvu je i Krunoslav Capak koji nam je kazao kako su se, radi revnosti HOO-a, morali zahvaliti MOO-u na donaciji cjepiva.
- Nama je Međunarodni olimpijski odbor donirao 600 doza koje smo vratili jer smo mi već prije toga većinu svojih putnika u Tokio cijepili, a to su sportaši, stručni timovi, vodstvo puta, medicinsko osoblje, suci i novinari jer nismo mogli čekati na tu donaciju. Ta cjepiva smo morali vratiti jer ona nisu smjela biti upotrebljena u druge svrhe - ističe docent Capak.
Svjestan važnosti cijepljenja za njegovu karijeru, u ovom trenutku, jest i veslački olimpijski doprvak iz Rija Damir Martin:
- Da nisam sportaš možda bih i razmislio o tome da li ću se cijepiti ili ne, no ovako mi je jasno da s cijepljenjem bitno umanjujem mogućnost da se zarazim uoči Olimpijskih igara ili usred natjecanja. Da mi se ne dogodi da uđem u finale i da dan prije finala budem pozitivan. Meni je ovako puno jednostavnije jer sam se mogao nesmetano posvetiti pripremama.
Ono zbog čega su, recimo, neki britanski sportaši odbijali cijepiti se jesu simptomi nakon cijepljenja koji im remete dinamiku priprema.
- Ja sam reakciju imao jedino nakon druge doze Pfizera. Taj dan sam propustio trening jer sam imao temperaturu i glavobolju, onako kako to opisuju, no već sutradan sam odradio normalan trening. Nažalost, ima slučajeva da zaraženi bivaju i oni koji su cijepljeni tako da ni ovo nije stopostotna zaštita ali je ipak znatno umanjena mogućnost - kazuje srebrni veslački olimpijac.
Upravo zbog takvih slučajeva, ali i onih lažno pozitivnih, postavlja se pitanje da li bi u Tokiju sportašima trebalo omogućiti pravo na drugo testiranje? Nije li srpski veslač Miloš Vasić, kad je već dvaput prije polijetanja u Japan bio negativan, zaslužio "drugo mišljenje"?
- To je pitanje svih pitanja u medicinsko laboratorijskoj dijagnostici jer svaki pacijent ima pravo na drugo mišljenje pa tako i pozitivni sportaš. Ja ne vidim zbog čega bilo koji olimpijac ne bi mogao zatražiti drugo mišljenje u nekom neovisnom laboratoriju i nakon svega nekoliko sati sve bi dvojbe bile riješene. Uostalom, ugledni medicinski časopis "The Lancet" objavio je istraživanje koje kaže da lažno pozitivnih uzoraka može biti i do četiri posto. A to se može dogoditi radi kontaminacije uzorka ali i radi razgranavanja unutar nekog genetskog materijala koji ne pripada SARS-CoV-2 ali ima sličnu strukturu - naglašava profesor Primorac.
Otvori KEKS Pay
Žalosno ako je ovo izjavio. Pozivam sve igrače da bojkotiraju reprezentaciju i ovakvog jadnika od izbornika.