Reprezentacija danas nema individualne igračke vrline kao što ih je imala reprezentacija na prošlome EP-u, no bit će puno homogenija od selekcija za koje sam na Eurobasketu igrao 2003. i 2005. godine. Riječi su to prvog strijelca hrvatske reprezentacije Marka Popovića.
- Naše zajedništvo ulijeva mi vjeru. Možemo na Olimpijske igre, da li izravno ili kroz olimpijske kvalifikacije, ovisit će i o sportskoj sreći, koje dosad baš i nismo imali. Osim Fortune, od svjetskog prvenstva ih je udaljila i duboka depresija.
- Znamo naš cilj, a to je Peking, i zato vjerujem da se ovaj put nećemo toliko razočarati nakon nekog poraza da nećemo moći igrati sljedeću utakmicu. Popović je tip igrača koji suigrače vodi u juriš.
- Dobro smo reagirali na iznimno glasno navijanje i sklonost sudaca Turcima. I psihička se čvrstoća trenira. Istina, u Bormiju to nije izgledalo bajno, ondje smo se mučili i s Austrijom, no izbornik je vrlo sustavan u pripremanju momčadi.
Turski prijatelji, oni iz sezone u Efesu, kazali su Popu da Hrvatska može do medalje. - Nastup u Izmiru ne smije nas uljuljkati. Draže mi je vrebati iz prikrajka. Sada se čak priča da bismo, da su Vujčić, Žižić, Giriček i Bagarić s nama, osvojili medalju.
Njih nema, ostavljeni smo na cjedilu, no igramo s užitkom, nikomu od nas nije bilo teško odreći se kupanja. Reprezentacija je davanje, a onaj tko na to nije spreman ne treba ni biti s nama!
Otvori KEKS Pay
