Premda su Toni Kukoč, Dino Rađa i Stojko Vranković za Hrvatsku igrali još prije 20 godina, i to kao osvajači posljednje naše medalje, i oni su pridonijeli prolasku današnje reprezentacije na Olimpijske igre. Bili su uz nju od prvog dana, jedan je uvijek dežurao na treninzima, a Rađa i Vranković bili su i u Torinu.
Vratiti legende u hrvatsku košarku, to je bila platforma predsjedničke kampanje Ivana Šukera:
– Rekao sam da će velikani imati važnu ulogu. Velike zahvale Stojku, Dinu i Toniju, ali i izborniku Petroviću koji je prihvatio da mu pomognu svojim autoritetom.
Stojko: Planinić je bio otkriće
A sva tri mušketira, tri istinske legende, imaju po tri nastupa na OI i znaju što bi dečki propustili da nisu otišli u Rio.
– Olimpijske igre su nešto najljepše što se sportašu može dogoditi, a dečki su ih zaslužili jer su pokazali da imaju muda. Od početka priprema bili su vrlo motivirani, puni želje za dokazivanjem, a i na vrijeme su shvatili da neće imati izgleda ne budu li ginuli jedan za drugoga – kazuje Stojko Vranković.
A legendarni Drniški Orao s nama je podijelio i to tko ga je od igrača najugodnije iznenadio.
– Svi dečki bili su sjajni, no kako sam njega najmanje gledao, za mene je najugodnije iznenađenje centar Darko Planinić. On se bespoštedno borio svaku sekundu. Bez centra takve energije i snage mi ne bismo uspjeli.
Centrima je savjetima pomagao i Dino Rađa koji je nakon finala pustio i suzu radosnicu:
– Prije polufinalne utakmice s Grčkom nisam se spakirao iz hotela, ne iz neke “skaramancije”, nego zato što sam stvarno osjetio da su ovi dečki nešto što prethodne reprezentacije nisu bile, da su klapa i da su gladni uspjeha. Jako sam ponosan na njih i neopisivo mi je drago što sam bio dio ove sjajne priče.
U proteklih 20 godina oko reprezentacije bilo je pregršt razočaranja i vrlo malo radosti pa se događalo da Dino i ne gleda utakmice reprezentacije.
– Svih tih godina reprezentacija nije imala ovakvu podršku, a čini mi se da ni među igračima nije bilo prave kemije. Nas trojica, a i ostali članovi našeg naraštaja, bili smo nepoželjni u blizini reprezentacije i Saveza. No sada je to nešto sasvim drugo. Jedno je kada mladom igraču nešto kaže netko tko igra s njim, a drugo kada ti kaže netko 20-30 godina stariji od tebe tko za sobom ima povijest uspjeha. Mi očekujemo da Hezonja s 21 godinom bude glavni igrač, a on mora imati nekoga da mu kaže što griješi i zašto griješi, što smije, a što ne. Točno se vidjelo da nas gledaju zahvalno što se oko njih trudimo i na kraju se sve to dobro “iskemijalo”.
Rađa: Odradili smo i pritisak
A “kemijao” je i izbornik koji se kockao s taktičkim odlukama (neke je suparnike puštao da slobodno šutiraju) i osvojio jack-pot.
– Aco ima dovoljno iskustva da uzme što mu se nudilo. On je znao da od Bilana i Planinića ne može očekivati da zabijaju po 30 pa se prilagodio maksimalno. Super je vodio momčad kroz turnir, a svi zajedno sve smo odradili kada treba. I pritisak prema sucima i prema Fibi. Dakako, ovo je tek koračić, ali za razliku od prijašnjih godina, on je ogroman jer smo, po mnogima, u Torino otišli na put bez nade – ističe Rađa.
Toni Kukoč sve je gledao iz fotelje ispred televizora i pri tome se poprilično nervirao.
– Moj je problem što sam ja perfekcionist pa sam više reagirao na pogreške, recimo na nezagrađivanje u obrani, nego na dobre stvari jer mi imamo još toliko puno prostora da budemo bolji. Zbog igrača koji su tu i onih koji dolaze na horizontu se vidi lijepa budućnost. Meni se najviše svidjelo to što su oni su oni stalno bili pozitivni, davali su jedan drugome ruku, čak i kada bi im krenulo loše. Lako je igrati kada vodiš s 20 razlike, ali kada gubiš, tada treba snage i želje da se skupiš. A neki bi baš tada možda rekli “pa od nas ionako nitko ništa nije očekivao”, no to nije bio slučaj i s ovim momcima.
I Kukoču je drago kada se kaže da je i on ugradio sebe u ovaj uspjeh.
– Vidiš li ti što je “čarobni dodir”? Bili smo s njima mjesec dana, a zamisli kako bi bilo da smo uz reprezentaciju bili svih ovih 20 godina. Šalim se i ne kažem da smo nas trojica išta napravila, no ipak se nešto zajednički stvorilo.
A kako su tri mušketira sudjelovala u izgradnji neke nove vrijednosti, opisao je izbornik Aleksandar Petrović:
– Kao netko tko zna sve tajne košarke, Kukoč je imao sjajna zapažanja, a Rađa je imao pozadinske razgovore s igračima i prenosio im svoje bogato iskustvo. Stojko je pak bio neviđena pozitivna energija. On je sjeo na klupu i uživao u svakoj sekundi utakmica.
Sretno u Riju