Rijeka je, prije Dinama, bila jedini hrvatski klub koji je igrao na stadionu Santiago Bernabeuu u 2. kolu Kupa Uefe 1984. godine. Epska je bila Rijekina pobjeda na Kantridi 3:1 pred rekordnih 22.000 gledatelja, a uzvrat u Madridu pretvoren je u neviđenu lakrdiju u režiji belgijskog suca Schoetersa.
– Već nakon pola sata igre dobili smo dva crvena kartona. Ja zbog dva žuta nakon startova nad Camachom, od kojih drugi sigurno nije bio za žuti, a Desnica samo zato što je malo pomaknuo loptu pri slobodnom udarcu Reala – prisjeća se tadašnji igrač Rijeke Nikica Milenković.
U drugom poluvremenu "pocrvenio" je i Rijekin igrač Boris Tičić, a Real je poveo sa 1:0 tek u 67. minuti iz izmišljenoga jedanaesterca (Juanito). Zabili su još Michel i Valdano za 3:0, a igralo se pred 80.000 gledatelja.
– A mi smo i s osmoricom igrača, pri rezultatu 2:0, imali stopostotnu šansu. Fegica je u ključnom trenutku spriječio suparnički igrač. I još nešto: kad smo dolazili na utakmicu, naš autobus usmjerili su ulicom Castellana, prepunom ljudi, pa smo na stadion stigli samo nekoliko minuta prije utakmice. Nismo se stigli ni izmasirati, ni zagrijati – dodao je Milenković.
I još jedna zanimljivost vezana uz tu utakmicu: Real je očito vrlo studiozno planirao akciju Rijeka pa je, između ostaloga, istaknuo i tako visoku cijenu TV prijenosa da ga tadašnji JRT nije otkupio, pa publika u bivšoj državi nije vidjela tu utakmicu.
Real je vodio trener Amaro Amancio, u toj sezoni osvojio je Kup Uefe, a protiv Rijeke igrali su Miguel Angel, Chendo, Camacho, Stielike, Fraile, Costrela (Butragueno), San Jose, Juanito, Michel, Santillana, Lozano (Sanches), Valdano.
Riječane je vodio Josip Skoblar, a u Madridu su istrčali Ravnić, Milenković, Hrstić, Juričić, Tičić, Sredojević, Stevanović (Šestan), Gračan, Matrljan (Radmanović), Fegic, Desnica.
