Sjećate li se vremena kad smo kukali: "Naše je prvenstvo najdosadnije na svijetu. Samo je u Hrvatskoj prvak poznat već u studenom. Pola lige Dinamov je bankomat za bodove." I tako dalje. Sad kad baš svatko može dobiti svakoga, i nema nijednog unaprijed upisanog boda, kad je Pula stratište favorita, a u Varaždinu se opet bruse na Europu, kad lokosi plavima gotovo uzimaju prvenstvo, kad nitko nikome ništa ne poklanja i sve je završilo u ludnici posljednjeg kola – opet ne valja. Bilo je sezona koje je Dinamo završavao s manje od pet neodlučenih i poraza. Plavi i sad mogu postati prvaci – s devet poraza. Tone stranica ispisane su o tome da je ovo najlošije prvenstvo ikad. Ako Rijeka danas zagrli pehar prvaka, bit će to u smislu uvjerljivosti neusporedivo s dvostrukom krunom iz 2017., ali... Naslov je naslov, oba jednako vrijede. Pa čak i Kek iskreno kaže da bi ovaj naslov bio veći podvig. Iako je njegova era na puno načina neusporediva s današnjim vremenom, a prva asocijacija na nju je ona neponovljiva lakoća pobjeđivanja, pogotovo Hajduka, podatak iz prve postšampionske sezone govori da se tituli nikad ne gleda u zube. Naime, Rijeka je tada na polusezoni zaostala 20-ak bodova za plavima koje je vodio Mario Cvitanović. No Dinamo k'o Dinamo, naročito u doba Mamića, samo nekoliko kikseva bilo je dovoljno za cipelu, a ni Jurčević zatim nije izdržao do kraja. Uglavnom, Rijeka je do kraja gotovo potpuno sustigla ogroman zaostatak i umalo obranila titulu s, pazite sad – deset poraza!
U kolovozu 1964. The Beatles sletjeli su prije koncerta na Forest Hills Stadionu. Ah da, što su četvorica iz Liverpoola prema znamenitoj pjevačici iz Tuzle.