Počelo je siječanjsko rukometno ludilo, počelo je nerviranje hrvatskih navijača. Jer, kako se ne nervirati kada smo u prvoj utakmici "razbili" Gruziju s tri pogotka razlike. A sve do same završnice bili smo u egalu. U redu, netko će reći prva utakmica, nervoza, pritisak, prvi se mačići bacaju u vodu. Činjenica je da nismo briljirali i ako pod hitno ne popravimo puno stvari onda ćemo brzo doma. Onda će nas Nizozemci a pogotovo Šveđani lakoćom pobijediti.
Što reći o prvom poluvremenu? Loše, užasno, strašno. Umjesto da riješimo utakmicu ako ne u prvih deset, onda barem u prvih 15 minuta, mi smo u 19. minuti bili na minus šest (6:12). Sve nas je to podsjetilo na Olimpijske igre i Pariz kada su Japanci prvo poluvrijeme imali plus pet (18.13). N a kraju smo pobijedili s pogotkom razlike (30:29). Srećom, ovdje se takav scenarij nije dogodilo. Nekako smo na vrijeme došli sebi, "uspavana ljepotica" na vrijeme se probudila. Dagur Sigurdsson, izbornik Hrvatske, je u igru umjesto Srne i Martinovića ubacio Lučina i Klaricu i sve je krenulo na bolje. Kuzmanović je krenuo s prve dvije obrane a onda ga nije bilo nigdje pa je u igru ušao Matej Mandić. S nekoliko obrana novi član njemačkog Magdeburga uvelike je doprinio da u samo nekoliko minuta dostignemo i prestignemo Gruzijce koji su igrali bez opterećenja, bez pritiska. Veliko osvježenje je bio i ulazak Josipa Šimića koji ne samo da je sjajno odradio u obrani već je i u napadu bio bez pogreške. Kad bi naravno dobio loptu, a malo ih dobivao.
Hrvatska je krenula nervozno. U mislima su očigledno bila ona dva poraza od Njemačke u pripremnim utakmicama. Nije pomogao ni ohrabrujući govor Domagoja Duvnjaka u svlačionici, neposredno prije utakmice. Bivši kapetan potegao je do Švedske automobilom iz Kiela. I on se crvenio na tribini u prvom poluvremenu. Ništa nam nije polazilo za rukom. U napadu prava katastrofa. Većina naših lopti završavalo je pored vratiju ili u rukama njihovog vratara. Nekoliko napada smo brzali pa smo radili prekršaje u napadu. Daguru izgleda nikako ne odgovaraju prve utakmice na velikim natjecanjima. Već smo spomenuli Olimpijske igre i Japan, a ništa bolje nije bilo ni na svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj lani kad smo u prvom susretu uvjerljivo izgubili od Egipta. Samo, Gruzija nije Egipat, Ni približno.
U drugom poluvremenu spasila nas je obrana 5-1 koju smo počeli igrati u 45. minuti, kad je već voda bila do grla. Spasio nas je Marko Mamić svojim dugačkim rukama potpuno zbunivši suparničku vanjsku liniju. I tako se na kraju broji pobjeda, broje se dva boda. Moramo shvatiti da u Švedskoj nemamo takvu atmosferu kakvu smo imali u Areni Zagreb, moramo se naviknuti da nemamo vjetar u leđa s tribina. Nije da nije bilo naših navijača, ali daleko je to od zagrebačke atmosfere.
Otvori KEKS Pay
Dok svi svladaju kako se točno zovu naši igrači i naša igra će biti bolja.