Pariški Levallois bit će Roku Ukiću 13. klub u karijeri, a jedini u kojem je igrao dva puta (po jednu sezonu) bila je Cedevita.
– To s Cedevitom je slučajnost. Poklopilo se da su me treneri željeli, no onda bi došao neki drugi trener koji me u svojim planovima ne bi vidio. A tih 13 klubova, to je za mene prevelik broj. Da mi je u mlađim godinama bila ova pamet bio bih strpljiviji, jer prvih šest klubova promijenio sam na svoju inicijativu, uključivši iz odlazak iz NBA lige.
A u tom košarkaškom Eldoradu Ukić je proveo samo sezonu i pol, a imao je trogodišnji ugovor. Ostalo je zabilježeno da mu je rekord 22 koša Spursima, a dodavački 10 asistencija u igri protiv Oklahome, a sve to u dresu Toronta koji ga je nakon prve sezone razmijenio u Buckse.
– Nje može svatko ondje otići, dobiti dres, minutažu, postići koš... A ja sam bio te sreće i to će mi ostati sjećanje za cijeli život.
Sito Alonso me nije htio
No, i unatoč tome odlučio je napustiti tu “obećanu zemlju”.
– U to vrijeme klupska Europa se financijski digla, a ja sam dobio sjajnu ponudu Fenerbahçea, trogodišnji ugovor i igrački status. Imao sam 25 godina i u Bucksima nisam igrao koliko sam htio pa nisam više htio čekati.
Da se strpio još sezonu i pol, osigurao bi si i NBA mirovinu, no on nije bio tako proračunat.
– Mogao sam ljude iz Bucksa uvjeriti da ću biti zadovoljan i ulogom pričuve, no to nije moj stil. Ne igram primarno iz tih motiva da bih si nešto priskrbio, no poštujem i one koji su tako razmišljali i nisam ništa vrednija osoba od njih.
Priznaje da je priželjkivao da ostane u Cedeviti.
– Htio sam ostati, no imenovanjem novog trenera situacija se promijenila. Sito Alonso naumio je napraviti momčad od sedam stranaca u kojoj će hrvatski igrači biti marginalizirani, a čelni ljudi kluba procijenili su da je to dobro rješenje. U početku mi je nuđena uloga pričuve, no onda se pojavila priča da dotični trener ne voli u momčadi imati iskusne i karakterne igrače kojima ne može dati odgovarajuću ulogu. U Barceloni je imao dosta problema s Navarrom pa je možda i mene vidio kao sličan problem.
Bilo je ljudi u Cedeviti koji su htjeli da on u tom klubu i završi igračku karijeru i da jednog dana bude njegov zaposlenik.
– Moja je ideja produljiti karijeru koliko će to biti moguće, no s Cedevitom se nisam rastao na ružan način. To je posao i svatko ima pravo izabrati svoj smjer. Uostalom, ispoštovali su sav moj ugovor, poslovno su bili korektni, a druga je stvar što su nam se ideje razišle.
S obzirom na to da je na vlastitoj koži iskusio što to znači kada u istom tjednu igrate tri natjecanja (prvenstvo Hrvatske, ABA liga, Eurokup), što Ukić misli o Cedevitinu projektu druge, razvojne momčadi?
– To je dobra ideja, a Rimac je odličan izbor za taj trenerski posao. No, ne čini mi se da je sedam stranaca dobar izbor za Cedevitu i pitam se koliko će biti privlačno gledati pet stranaca u petorci. No, naprave li iskorak, što dosad nisu, bit će to pun pogodak. Doduše, kada završe s nastupima u Eurokupu i ABA ligi i kada se te dvije momčadi u travnju spoje, stranci će izgubiti motiv, a i trojicu će morati maknuti. Bit će tu velikih pretumbacija i neće biti lako složiti momčad za obranu domaćeg naslova.
Za Hrvatsku je ključan rujan
Kako je pao izbor na 10. momčad francuskog prvenstva Levallois?
– U njezinim očima dosta je veliku ulogu odigrala moja dobra igra u Cedevitinu dresu protiv njih, kada sam imao 10 asistencija, a meni je pak bilo jako bitno da to bude grad u koji mogu povesti obitelj. Imao sam ovo ljeto još 3-4 ponude, no nisam puno dvojio jer su mi dali do znanja koliko me žele, u što se uključio i gradonačelnik Levalloisa.
Kao i svih prethodnih ljeta, vrijeme prije odlaska na klupske pripreme iskoristio je da ode i na pokoju Hajdukovu utakmicu. A to često čini sa svojim kapetanskim nasljednikom u reprezentaciji Bojanom Bogdanovićem.
– Bojan voli doći do Splita pa smo zajedno i trenirali. Proveli smo zajedno 15 dana pa sam upućen u zbivanja oko reprezentacije. No, obojica volimo nogomet pa već pet-šest godina idemo na rane Hajdukove europske utakmice. Htjeli smo otići i na SP, no kasno smo se sjetili.
Kakvi su izgledi košarkaša da nastupe na SP-u?
– S dvije pobjede u rujnu, dok su tu NBA igrači, za skor 5-3, skinuo bi se pritisak s preostala četiri dvoboja i dobio mir. No, od preostalih šest moramo dobiti četiri za siguran prolaz. Možda će nekome zvučati naivno, no standardizirane vrste Poljske i Mađarske više nam odgovaraju od Nizozemske i Rumunjske koje su slabije od njih, ali su divlje. Problem tih prvih utakmica bio je što se na silu išlo u velike promjene pa nije bilo 4-5 igrača koji su trebali biti pozvani. A da ih se odmah zvalo imali bismo uigraniju momčad za drugi par utakmica.
Ustanovilo se da nemamo dovoljno igrača visoke srednje klase koji bi izvukli ove kvalifikacije.
– Ne bih se složio. Pa Planinić, Bilan, Perić, Krušlin... upravo su takvi igrači, no nikad se nije poklopilo da budu ukomponirani kao što su istu klasu igrača ukomponirali Talijani.
"Hrvat objasnio...", pa on ima svoje ime i prezime, zar nije više dovoljno napisati Roko Leni Ukić..kao da živimo u Tanzaniji pa se ne zna što je čovjek po nacionalnosti