Malo je hrvatskih sportaša osjetilo toliko potresa kao jedan od najtrofejnijih Dinamovih nogometaša, 40-godišnji Mihael Mikić, osvajač čak 13 naslova s plavima, ali koji je vrhunac nogometne karijere ipak doživio u jednom od najtrusnijih područja svijeta, Japanu.
Mihael je čak devet godina nastupao za tamošnji klub Sanfrecce Hiroshima, a bogatu karijeru okončao je 2018. godine u klubu Shonan Bellmare. Referirajući se na aktualnu zagrebačku mučnu priču o potresu i psihozu koja još uvijek drži Zagrepčane, Mikića smo pitali može li se prisjetiti koliko je podrhtavanja tla doživio u deset japanskih godina.
Njima je to kao jači vjetar
– Koliko god sam u Japanu bio naviknut na potrese, ovaj zagrebački bio mi je jako neugodan i doista sam se prepao. To je taj neugodan osjećaj straha i nemoći, ono kad su stvari potpuno izvan tvoje kontrole. U Zagrebu stanujem na petom katu, i nakon što smo u nedjelju ujutro osjetili potres, supruga, djeca i ja, kao i svi drugi, izašli smo na ulicu i samo čekali. Malo smo se išli provozati autom, a potom smo se vratili doma – kaže nam Mikić, danas na funkciji pomoćnog trenera hrvatske mlade reprezentacije Igora Bišćana.
Kakva su japanska iskustva s potresima?
– Kada sam tek bio došao u Japan, kod potresa, koji su ondje stalno prisutni, osjećao sam, kao i svi Europljani, stanovitu nelagodu. No, s vremenom sam se na to naviknuo pa sam, poput Japanaca, doživljavao potrese poput... ma rekao bih poput nekoga jačega, olujnoga vjetra, kao normalnu, prirodnu pojavu – kaže Mikić i nastavlja:
– Hiroshima nije na toliko trusnome području, pa potresi koje sam ondje iskusio nisi bili jači od četiri stupnja po Richteru, a u Yokohami, gdje sam živio svoju zadnju godinu, najjači je, mislim, bio pet stupnjeva. Međutim, tamo i potrese od 6 do 6,5 stupnjeva ne doživljavaju dramatičnim. Konstrukcije njihovih građevine to mogu podnijeti; zgrade se kod potresa samo zaljuljaju, i koliko god to možda bilo neugodno, one se ne urušavaju. Znao sam pratiti izgradnje novih objekata pa sam primjećivao kako najdulje traje postavljanje temelja, očito vodeći računa o statici, dok postavljanje konstrukcija same zgrade traje znatno kraće.
Mikić nam otkriva još jedan zanimljiv detalj iz svoje japanske epopeje.
– Japanci putem mobitela dobivaju obavijesti kada dolazi potres. Nije to aplikacija koju si instalirate na uređaj, nego upozorenje stiže preko mobilnih operatera tridesetak sekundi do minutu prije potresa. Jednom mi je punica došla u posjet, pa je nečiji mobitel usred noći počeo “zavijati”. Pomislio sam da je njezin, a onda sam shvatio da je to bio moj, s japanskim brojem, i da je to najava potresa. Svi smo se skupa malo “zaljuljali” – prisjeća se Mihael.
U Hiroshimi je stanovao na trećem, a u Yokohami na 22. katu.
– Tamo mi je alarm za potres zazvonio oko 23 sata. Tada sam bio sam u Japanu, bez obitelji, i priznajem da mi tada baš nije bilo svejedno. Panično sam bio skočio iz kreveta i čekao da prođe. Prije tri godine u Hiroshimi se bio osjetio i jak udar potresa u 300-tinjak kilometara udaljenome Kumamotu. Njega smo osjetili dok smo bili na ulici. U takvim slučajevima Japanci izađu na ulicu, provedu ondje 10-ak minuta i vrate se svojim obvezama kao da se ništa nije dogodilo. Naime, neko je pravilo da uvijek bude samo jedan jači potres, a onda slijedi serija slabijih – prisjetio se Mikić.
Dan rezerviran za potres
Kako Japanci reagiraju u takvim situacijama, paničare li pri jakome potresu?
– Evo baš me supruga Ljupka podsjeća kako su nam kćeri još u vrtiću učili kako se ponašati u slučaju jačega potresa, kako odmah moraju potražiti najčvršće sklonište. Također, djeca u osnovnoj školi u Japanu u školskoj godini imaju rezerviran jedan dan posvećen samo obuci za slučaj potresa. Eto, tako su djeca suprugu i mene sada naučile neke stvari – šali se Mihael, nekada strelovito Dinamovo krilo, nogometaš s čak 49 europskih nastupa za plave, strijelac prvog Dinamova pogotka u Ligi prvaka, 4. studenoga 1998. godine protiv Porta u Zagrebu.
Pa ipak, Mika je najveću slavu doživio u Japanu, gdje je stekao golemi ugled i popularnost. Mihael i supruga Ljupka roditelji su triju djevojčica; Mile Amelie, Jane Sienne i najmlađe Mari Dane.
>>>> Pogledajte kako razgovarati s djecom o koronavirusu
