Ivan Prtajin (29), koji je napadač njemačkog drugoligaša Kaiserslauterna od prošlog ljeta, igra sezonu života. Prema službenim podacima 2. Bundeslige, upisao je 10 nastupa, postigao 8 pogodaka i dodao jednu asistenciju... Je li ovo doista vaša najbolja sezona, pitali smo Ivana u telefonskom razgovoru.
– Još je rano govoriti o tome, budući da još nismo blizu kraja sezone, ali njezin početak za mene je nedvojbeno najbolji. Čak sam srušio neke klupske rekorde u broju pogodaka u prvim kolima, što je sigurno lijep doseg budući da je riječ o klubu koji ima bogatu tradiciju i povijest, njegov je napadač nekad bio Miroslav Klose, a u njemu su igrali brojni poznati igrači – kazao je Prtajin i nastavio:
– Ne zamaram se vlastitim učinkom. Meni je bitno da sam sam nakon epizode u Union Berlinu napokon dobio priliku igrati. K'lautern me doveo da budem prva špica i jedan od lidera momčadi, jer su me ondje očito cijenili kao igrača, s obzirom na moje radne navike i liderske sposobnosti. Sa mnom su sve to komunicirali prije sezone, tu nije bilo nikakvih igrica, nego se od prvog dana drže našega plana. A meni su, gdje god sam igrao, trebale samo minute i povjerenje kluba. Tamo gdje sam to imao dobro sam igrao i zabijao golove.
U kakvom ozračju igrate u 2. Bundesligi?
– Kaiserslautern je veliki klub, mi na svakoj domaćoj utakmici igramo pred gotovo 50 tisuća navijača (preciznije: 47.665, treći najgledaniji klub 2. Bundeslige, izvor: Kicker). Često znam reći kako navijači našega kluba, ljudi iz ovog dijela Njemačke, kao da nisu pravi Nijemci; publika je ovdje temperamentnija, "tanja sa živcima", po svom stavu i odnosu prema svom klubu vuku na nas Dalmatince. Zbog toga ovdje nisam imao problema s prilagodbom.
Dar kralja Zvonimira papi
K'lautern je željan povratka u najviši rang?
– Pa normalno! Nekada je ovome klubu glavni rival bio Bayern pa su za ovdašnje ljude Mainz, Union, Frankfurt, Stuttgart... manji klubovi od Kaiserslauterna. On je četverostruki prvak Njemačke, pa je naš cilj povratak na staze stare slave, silno to želimo. Sada je već riječ samo o pitanju kada će se dogoditi, a kad taj klub – s toliko potencijala – uđe u prvu ligu, on će u njoj dugo ostati. U ovom trenutku smo šestoplasirani, tri boda dijele nas od trećeg mjesta koje vodi u doigravanje za 1. ligu.
Za sada toliko o nogometu u razgovoru s Ivanom Prtajinom. Okrećemo se sada još jednoj njegovoj životnoj strasti: rodnome zavičaju i projektu arheoloških istraživanja i obnove staroga grada u Vrani, mjesta u Ravnim kotarima, u kojemu je odrastao. Ivan je nositelj toga projekta, njegov začetnik i promotor, i s velikim zanosom o tome govori.
– Jako sam zadovoljan svime što smo ondje ostvarili ove godine; a ponosim se svime što tamo radimo, cijelim našim timom, svim sudionicima projekta, uključujući i lokalnu samoupravu koja nam daje maksimalnu financijsku i svu drugu podršku. Bez obzira na to što sam u Njemačkoj, praktički sam svakodnevno u kontaktu s ljudima na terenu. To je moj životni projekt, i neće biti jedini takvoga tipa – naglašava Ivan.
Kako to izgleda na terenu, dolje u Vrani?
– Radovi na lokalitetu bili su prekinuti tijekom ljetnih vrućina, pa su nakon ljeta nastavljeni, i sada će trajati do sredine prosinca. Zatim nastupa kratka novogodišnja pauza, pa nakon nje nastavljamo s radovima sve do lipnja. Radimo punom parom, na lokalitetu je svakodnevno od 10 do 15, katkad i dvadeset ljudi. Raspolažemo proračunom za tri godine, koji nam je dala Općina Pakoštane, a nakon toga namjera je sve podignuti na državnu razinu te aplicirati za europske fondove. Jer svi Vranjani sanjaju o tome da će se jednom obnoviti te zidine čiji obrisi postoje te da na kraju sve izgleda spektakularno. Jednog dana Vrana bi mogla postati jedna od najvećih turističkih atrakcija u Hrvatskoj, pa i šire – istaknuo je Prtajin, veliki zaljubljenik u hrvatsku povijest.
A što do sada znamo o starom gradu u Vrani? Njegove ruševine oduvijek su golicale maštu posjetitelja koji se se našli podno njih. Mnogo toga znano je iz povijesnih izvora; od 11. stoljeća kada kralj Zvonimir daruje papi samostan sv. Grgura u Vrani, preko glavnog sjedišta Ivanovaca za Ugarsku i Hrvatsku, do njezina rušenja u 17. stoljeću. No ostaci od tada do danas ostaju zapušteni. Još je don Luka Jelić, jedan od pionira hrvatske arheologije, krajem 19. stoljeća pokušao tumačiti ostatke koji su tada bili vidljivi.
Prva suvremena arheološka istraživanja proveo je Konzervatorski odjel u Zadru 2004. i 2005., ali tada u skromnom opsegu za potrebe konzervacije ostataka crkve na ulazu u grad. Sustavna istraživanja počinju 2017. Voditelj istraživanja je ravnatelj Agencije Han – Vrana, doktorand Marko Meštrov, a sa Sveučilišta u Zadru u svim su kampanjama sudjelovali izv. prof. dr. sc. Karla Gusar i doc. dr. sc. Jure Šućur, te brojni drugi suradnici, dokumentaristi i studenti Odjela za arheologiju.
– Ovogodišnja kampanja razlikuje se od prethodnih svojim opsegom. Naime, za razliku od prethodnih koje su obavljene uz skromnu financijsku potporu, zalaganje i financiranje Ivana Prtajina i Općine Pakoštane omogućilo je veći opseg radova. Prethodna iskapanja, iako su iznjedrila zanimljive nalaze, poput orijentalnih zdjelica, oružja, konjske opreme, pločnika pred crkvom i ulaza u grad, odvijala su se na manjoj površini, zbog čega se teško stjecao stvarni dojam o koliko važnom povijesnom lokalitetu je riječ. Sada, kada nakon više od tri stoljeća na svjetlo dana izlaze ulice s popločenjem i brojni objekti uz njih, kada se pred nama otvara cijeli urbani raster srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog grada, puno je lakše shvatiti važnost ovog mjesta za hrvatsku povijest – kazao nam je Marko Meštrov.
Senzacionalna otkrića arheologa
Koje biste još nalaze izdvojili kao najvrednije i najintrigantnije?
– Mi kao arheolozi jednaku pozornost posvećujemo većim, ali i manjim nalazima koje pronalazimo u izbačenim slojevima kamena i zemlje. Kameni stol s urezanom društvenom igrom, veliko kravlje zvono, anatolski utezi za novac, i brojni drugi, svakodnevni nalazi govore o trgovini, prehrani, zabavi i borbi u jednom mjestu koje je bilo urbano središte, važno na puno širem prostoru, na sjecištu između zapadne i srednje Europe i Levanta. Kada nakon nekoliko stoljeća iz zemlje izroni cjelovito sačuvani željezni nakovanj, jedinstven takav nalaz u Hrvatskoj, lako je zamisliti udarce posljednjeg kovača koji ga je koristio. I upravo takvi nalazi najviše raduju nas arheologe – zaključio je Meštrov.
Otvori KEKS Pay
