U Bayernu su nastupala 12-orica hrvatskih nogometaša: Božidar Senčar, Ante Vučkov, Zlatko Škorić, Niko i Robert Kovač, Ivica Olić, Danijel Pranjić, Mario Mandžukić, Ivan Perišić, Lovro Zvonarek, Gabriel Vidović i Josip Stanišić.
Posebno je zanimljiva priča pokojnog Ante Vučkova (1938.-2017.), koji je za Bayern potpisao prije 60 godina, a do tada je bio centarfor zagrebačke Trešnjevke, čovjek koji nikada nije igrao za reprezentaciju, ni Dinamo i Hajduk, a ipak ga pamte u Bundesligi.
Ante Vučkov, inače čovjek iz Biograda na Moru, svojedobno je za Večernji list ispričao kako je dospio u Bayern.
Kako ste uopće iz Trešnjevke došli do Bayerna?, pitali smo ga.
- Trebao sam ići u Stuttgart, već sam i bio tamo, a onda me moj menadžer Ante Dujmić ponudio Bayernu, tadašnjem direktoru Schwanu. On je ponudio ugovor kakav se ne odbija – kazao nam je Vučkov.
Sad dolazi najzanimljiviji dio priče: Ante Vučkov bio je u to vrijeme, 1965. godine, najskuplji igrač Bayerna, iako nam visinu ugovora nije želio otkriti.
- U prvoj bundesligaškoj utakmici protiv Berlina dao sam gol, u drugoj, u Karslruheu, još jedan i to je bio kraj. Na toj utakmici suparnički igrač slomio mi je nogu. Bio je to otvoreni prijelom, nešto slično kao Eduardov.
Svjedok toga događaja, menadžer Ante Dujmić, kazao je kako je to bio najstravičniji prijelom na njemačkim travnjacima. Stopalo je visjelo na tankoj niti. A Dujmić otkriva ono što Vučkov skriva: Ante je imao mjesečnu plaću 16.000 njemačkih maraka, više od Franza Beckenbauera, Gerda Müllera i Seppa Maiera! Toliko je primao do isteka ugovora 1967. godine.
Oporavak je trajao mjesecima, dovoljno da izgubi poziciju u momčadi. Vučkov, koji nakon teške ozljede više nije bio isti igrač, imao je 28 godina, a Gerd Müller bio je zvijezda u usponu. Ante je tek povremeno ulazio u prvu momčad, a bio je među osvajačima kupa 1966. godine.
- Bio sam omiljen među suigračima. Iako smo bili konkurenti, s Gerdom sam bio prijatelj, kao i s Franzom Beckenbauerom. Kad god sam se pojavio u klubu, on me primio, prisjećali smo se starih vremena.
Kako to da nikada niste bili u reprezentaciji?
- Nisam volio stegu. Odbio sam poziv izbornika Ruševljanina za Olimpijske igre u Tokiju 1964. godine, jer bih morao biti u režimu, a bio sam pušač, volio sam popiti, zabaviti se. U Bayernu sam na to ipak pazio, ondje sam bio discipliniran – dodao je Vučkov.
Otvori KEKS Pay
