Najbolje su posljednju utakmicu 19. kola HNL-a između Hajduka i Slaven Belupa na Poljudu koja je završila 0:0 remijem opisale dvije situacije iz 60. i 62. minute. U prvoj je Stipe Biuk na Hajdukovoj polovici polagano pustio loptu u aut, a u drugoj je Dominik Prpić s centra, bez ikakvog pritiska suparničkih igrača, vratio loptu unatrag vrataru Ivanu Lučiću. Obje te situacije su pobrale gromoglasne zvižduke domaćih navijača na splitskom stadionu.
Te situacije su pokazale manjak urgentnosti Gattusovog Hajduka pri rezultatu 0:0. U mnoštvu ranijih tekstova sam pisao kako Gattusov Hajduk igra 'na rezultat' kako svaku utakmicu igra kao nekakvu turnirsku ili kup utakmicu. U globalu, Gattusov Hajduk je u velikoj većini utakmica izgledao po jednostavnom principu - najvažnije je da smo čvrsti i da ne primimo gol, a u napadu će Marko Livaja već nešto uspjeti iščeprkati na individualnu kvalitetu.
Da nije bilo milimetarskog zaleđa u 68. minuti, taj bi se princip vjerojatno i isplatio bijelima. Lučić je ispucao jednu daleku loptu na Livaju, koji ju je sa suparničkim stoperom Kovačićem na leđima savršeno primio i sačuvao, a onda fenomenalnom loptom u prostor proigrao Biuka koji je poentirao. Bila je to još jedna u nizu genijalnosti Livaje, no splitska 'desetka' je svojim ramenom u trenutku Lučićevog ispucavanja bila koji milimetar ili centimetar ispred Kovačićevog koljena, što je značilo poništavanje pogotka.
Dakako, moramo pohvaliti Hajdukovu obranu. Stoperi Dominik Prpić i Filip Uremović izgledaju prilično uvjerljivo u nošenju s obrambenim zadaćama, kao i lijevi bek Diallo koji je protiv Slavena svojim iznenađujućim prodorima i dodavanjima bio i jedna od pravih rijetkih napadačkih prijetnji. Generalno Hajduk u branjenju svojeg gola izgleda iznimno dobro.
Same brojke od 0,7 primljenih golova po utakmici puno govore o defenzivnoj stabilnosti Hajduka, ali na drugoj strani terena se po tko zna koji put pokazalo koliko Hajduk pati ako ne računamo suludo visoku individualnu kvalitetu Livaje. Ako kojim slučajem Livaja u nekoj utakmici tu kvalitetu ne pokaže (što je i normalno da se tu i tamo dogodi), Hajduk prema naprijed gotovo da nema ništa.
Biuk je zabio taj poništeni pogodak, ali u drugim situacijama je, bilo da je riječ o šansi za postići pogodak ili prilici za dribling/centaršut sa strane, donosio loše odluke. Kalik se našao u jednoj prilici i pokazao svoj manjak kvalitete u realizaciji, a ni Bamba na desnoj strani nije donosio prave odluke kad je imao priliku ući s krila i napraviti nešto. Podatak od dva udarca u okvir u utakmici u kojoj Slaven Belupo očito čuva 'nulu' dovoljno govori o manjku prave količine opasnosti za suparnička vrata.
U ovoj utakmici nije bilo pojačanja Michelea Šege zbog viroze, a u Splitu će se definitivno moliti da on bude taj pomagač Marka Livaje koji će moći raditi razliku. Ostalo ofenzivno društvo nije još uspjelo pokazati tu razinu, a kad u priču dodamo manjak napadačke urgentnosti, pa i manjak neke smislene napadačke uigranosti, nije ni čudo da je Livaja direktno sudjelovao u više od dvije trećine Hajdukovih ovosezonskih ligaških pogodaka.
Nema penala nema pobjeda.