Na monegaškoj matineji, dok su se milijunaši još oporavljali od mamurluka i izleta po kockarnicama, pred gotovo praznim tribinama Goran Ivanišević nije uspio napraviti ni prvi korak. Na putu prema Andyju Roddicku zaustavio ga je nepoznati dečko iz kvalifikacija Nicolas Devilder - 6:4, 2:6, 2:6.
- Nisam ga nikad vidio niti čuo, nije ništa posebno, a ja sam mu sve dao - rezimirao je Goran, koji je pred novinare došao vrlo brzo. Dvadesetčetverogodišnji francuski tenisač došao je nakon Gorana, uživajući u velikom danu.
- To mi je najveća pobjeda u karijeri.
Bio je to tipičan goranovski susret. Vrhunski potezi majstora smjenjivali su se s početničkim pogreškama. U prvom setu sve je bilo dobro.
- Igrao sam malo previše obranaški, no u prvom setu uspio sam sve kontrolirati. Išao sam i u napad.
A onda se sve preokrenulo. Oblaci su sakrili sunce. Goran je sve češće lopticu slao izvan terena i u mrežu te vratio Devildera u život. Francuz je počeo čistiti linije i bio je to kraj za našeg tenisača. Nakon svega, Goran nije skrivao razočaranje.
- Bio sam neobjašnjivo nervozan, a nisam za to imao nikakvog razloga. U Estorilu sam izgubio od Rafaela Nadala, no igrao sam puno bolje. Osjećao sam se odlično i bio sam spreman za igru. Dobro sam počeo, no kasnije sam suparnika sam pozvao da se vrati u meč.
Gorana rame ne boli i to je najbolja vijest. Sljedeći izazovi nude se u M?nchenu, Rimu, na challengeru u Zagrebu... Sve prema jednom cilju, Wimbledonu 21. lipnja. - Nije problem izgubiti u takvu meču, problem je kad mi se to dogodi u ovim godinama. Kako se sada motivirati za trening? - pitao se Ivanišević.
Mario Ančić susret nije mogao gledati do kraja, šetao je terasom. Goranova supruga Tanja igrala se s kćerkicom i s vremena na vrijeme pogledavala prema terenu, a otac Srđan u loži je samo prekrižio ruke. I tako do novog turnira.
Samo, kako se natjerati na trening?
MONTE CARLO, IGOR FLAK