Fotografija zagrljenih Velimira Zajeca i Zvonimira Bobana, svladanih emocijama u trenucima dok je Dinamo dobio novi Statut, najbolje opisuje važnost tog trenutka za maksimirski klub. Taj trenutak zagrljaja dvojice nekadašnjih kapetana, koji je mobitelom ovjekovječio član IO-a Zrinko Hržić, simbolično je označio kraj borbe za potpunu demokratizaciju Dinama. Borbe koja je trajala više od 15 godina, borbe u kojoj su mnogi, za dobrobit svog Dinama, na kocku stavljali i karijere, ugled, a mnogi i zdravlje (pozdrav jednom pacijentu na Merkuru).
Iz današnje perspektive teško je i opisati kakva su to olovna vremena za Dinamo bila. Vrijeme samovolje i potpunog otuđenja od kluba, vrijeme kada je naslov prvaka proslavljalo svega 500-tinjak navijača na tribinama. No, 2010. godina bila je prekretnica, jer hrabri plavi dečki, od koji neki danas sjede i u Skupštini i Izvršnom odboru Dinama, oformili su građansku inicijativu Zajedno za Dinamo. Treba naglasiti da su pokretači borbe za prekid Mamićeve samovolje definitivno bili Bad Blue Boysi, koji su u borbu za klub svih članova krenuli žestoko još 2007., odbivši pritom suradnju s kriminalcima i policijom.
Trpjeli su zbog toga neviđene progone, borili se s neosnovanim prijavama i zabranama, ali su ustrajali u borbi. A onda je pokretanjem inicijative "Zajedno za Dinamo" taj buntovni glas sa sjevera dobio konačni legitimitet. Jer Mamić od te 2010. više nije mogao tvrditi da ga ruše samo "huligani sa sjevera", pošto su u toj građanskoj inicijativi bili i ugledni pravnici, profesori, znanstvenici, PR stručnjaci, poduzetnici, bankari... Ustvari, svi dinamovci koji su bili uvjereni da je moguć i potpuno drukčiji Dinamo, Dinamo koji neće biti "privatiziran" od jednog čovjeka. Nastavak te borbe uslijedio je kroz godine borbe inicijative "Dinamo, to smo mi", nastavljen ulaskom Zajeca i proljećara u klub, a završio je pjesmom skupštinara nakon što je Statut jučer izglasan.
"Nijedna ideja nije moćna kao ona čije je vrijeme došlo", kultni je moto Bad Blue Boysa sa sjevera. Ideja demokratskog kluba na kraju je, nakon 15-ak godina borbe, na kraju i došla. Vrijedilo ju je čekati, a to što su za novi Statut glasali čak i ljudi skloni prošlom režimu samo su dokaz da je ideja demokratskog Dinama bila jedina ispravna.
Mislio sam da je ideja kluba osvajati trofeje a ne donositi statute. Eto, Dinamo slavi što se približio modelu koji ima Hajduk. Nadam se da će svi ti navijači, doktori znanosti, poslovnjaci i ostalo, ostati složni. Iz prethodnog iskustva nije obećavajuće, ali nadam se da će ovaj put ipak biti jer kao navijač Dinama svojem klubu uvijek želim uspjeh za razliku od nekih.