Već danima nam je pred očima samo Bodø. I taj stadion koji kao da su uzeli na popustu u Ikei, vjerojatno su ga sami i "zašarafili". Premda smo mi posljednji koji se tome možemo rugati... U planu im je za 2024., kad grad bude europska prijestolnica kulture, napraviti stadion od čistog drveta! Pa ta momčad koja igra zadivljujuće proračunato, s igračima koji i izgledom odskaču od tipične slike nogometaša novog doba, budući da čak i oni s prosječnim primanjima danas više sliče na TikTok starlete nego na nekoga tko nosi kopačke.
I onda uđe "šljaker iz škvera", s brčićima kakvi nisu viđeni još od vremena Jensa Weissfloga. Čovječe... Sve je izgledalo kao drugi planet, počevši od navijača. Još se roje pitanja. Jesu li svi u publici u rodu, bližem ili daljnjem? Ili se slučajno pogodilo da ih devedeset posto dođe u istoj majici? Imaju li kokice, koštice, kikiriki, zanimaciju za zube? Kamo idu i o čemu pričaju poslije utakmice? Vrijeđaju li suca? Psuju li kad netko spomene Oslo? Psuju li uopće? Izvlači li se trener na VAR? Šuruje li s menadžerima ili mu brat ima agenciju? Koga krive za poraze? Ulazi li predsjednik u svlačionicu? Ili se pravi slijep kad vidi igrača na ulici? Tko je najbolje plaćen u momčadi? Što uopće svi rade u tom gradu u kojem završava norveška željeznica i do kojeg ni većina Norvežana nikada neće doći?
Dinamo ima bukiranu Europu, ali drugi naši klubovi bi se trebali ugledati na slično siromašnu balkansku braču po jeziku, krvi i kulturi iz Pirota, Brčkog, Zenice, Čuprije i Nikšiča koji svi nogometne bajke sanjaju i ganjaju uz paštetu i praznu kasu.