"Hrvatske nema u najavnim naslovima, no ta je momčad sposobna osvojiti
europsko zlato". Napisao je to novinar službene stranice Eurobasketa i
zaprepastio nas. Prije svega, nitko ne zna koliko naša momčad zaista
može bez trojice startera - Vujčića, Žižića i Giričeka. A da bi se
dogodilo to što je spomenuti novinar napisao - slova mu se pozlatila -
trebalo bi se ispuniti više uvjeta.
Jedan od njih je da naša vrsta igra najbolje u obrani na prvenstvu i
psihički izdrži do kraja. Da igra puno bolje na postavljenu
obranu, uz vrlo visok šuterski rang, pogotovu Popovića, Kusa, Kasuna i
Markote. Da bismo se imali čemu nadati, ne smije se nitko od nositelja
igre ozlijediti, pogotovu ne Kasun, Planinić i Popović. Uza sve to,
trebalo bi se dogoditi da favorizirani, poput Španjolske i Grčke, na
dan susreta s Hrvatskom ustanu na lijevu nogu. Treba nam i osmijeh
Fortune.
Dakle, pred našima je puno kondicionala. No, Jasmin Repeša sigurno je
sve učinio da naša reprezentacija ne razočara pristupom prema igri i
trudom. Uredio je odnose u sastavu, vješto podijelio uloge i motivirao
pojedince. Izbornik je svjestan da ima previše debitanata (čak šest),
da ima premalo nositelja igre u klubovima (Popović, Planinić, Kus,
Stojić), no to će pokušati pretvoriti u prednost. Pokušat će
iskoristiti silnu želju za igranjem i dokazivanjem igrača poput Ukića,
Tomasa, Kasuna, Rozića, Banića.
Dojma smo da Repeša neće dopustiti raspad sustava, čak niti ako se
dogodi neki tragičan poraz. Kakve Hrvatska pamti iz četvrtfinala u
Carigradu 2001. s Turskom i iz Beograda 2005. sa Španjolskom. Opet je
osnovni cilj izboriti iduće veliko natjecanje, odnosno kvalifikacije za
njega (ovaj put OI u Pekingu), pa se momčad ne smije prestati boriti ni
u mogućim utakmicama za poredak od 5. do 8. mjesta.
Otvori KEKS Pay
