Marin Čilić ovih se dana intenzivno odmara u svom rodnom Međugorju. Uz obilazak rodbine i prijatelja, najčešće skokne do Širokog Brijega i teniskih terena u Sportsko-rekreacijskom centru Đulić na kojima je i sam mnogo puta trenirao.
Međutim, ovih dana više je dolazio sa svojim bratom Milom koji također druguje s reketom i koji trenira na Teniskoj akademiji u Širokom Brijegu koju vode Romano Kristić i Tvrtko Bulić. Zasad najbolje plasirani hrvatski tenisač na ATP ljestvici (dvadeset i drugi), vrlo je zanimljiv gdje god se pojavi. No, ipak i kada se želi odmoriti od svega, napornih putovanja, treninga, ima razumijevanja i svima se odaziva na razgovor.
- Još sam nekoliko dana na odmoru i u ponedjeljak odlazim u Zagreb i nastavljam pripreme za sljedeće nastupe, kazao je Marin Čilić.
Dvadesetogodišnjem Hercegovcu godi što je najbolji Hrvat na teniskim ljestvicama, ali skromno ističe:
- Važno je da smo svi mi dobro plasirani, a tko je najbolji među nama - Ljubičić, Ančić, Karlović ili netko drugi, to je u ovom trenutku manje važno. Ja se trudim da igram što bolje, treninzi me vesele i nisu naporni i nadam se, ako me zdravlje posluži kao i dosad, još boljim rezultatima.
Marin Čilić je prije pet godina na ovim istim terenima i na početku jedne karijere, zajedno sa Goranom Ivaniševićem na koncu velike karijere i umirovljenim kapetanom vatrenih Zvonimirom Bobanom, igrao humanitarni susret za pomoć izgradnji Kliničke bolnice Mostar. Na tim istim terenima Ivanišević je 1997. godine igrao humanitarni meč s Thomasom Musterom, a nakon četiri godine osvojio i Wimbledon.
Otvori KEKS Pay
