Pune četiri godine nije ga bilo na nogometnoj sceni, čekao je na trenerskoj burzi, vratio se i odmah – odlučio prvaka! Trener Lokomotive Ante Čačić (59) sa svojom je momčadi svladao Hajduk (1:0), natjeravši i trenera Splićana Krasimira Balakova da već sad čestita Dinamu na naslovu...
– Ma nisam ja odlučio prvaka, Dinamo je toliko kvalitetniji od ostalih da je doista prvenstvo gotovo. To me baš i ne veseli jer hrvatskom nogometu treba jak Hajduk, koji će se do kraja s Dinamom boriti za naslov. No, Splićani već godinama imaju svojih problema – kaže Čačić. Bili ste puni samopouzdanja uoči dvoboja s Hajdukom. Zbog snage Lokomotive ili slabosti Hajduka?
– Kao trener sam često "ganjao" prva mjesta, moje su momčadi uvijek igrale i uvijek će igrati na pobjedu, da zabiju gol više! Iako sam tek tri tjedna na klupi lokosa, vidio sam da ova momčad ima skriveni potencijal i u kratku smo vremenu uspjeli probuditi tu ambiciju kod ovih mladića. Spoznaja da je vratar Danijel Subašić bio najbolji Hajdukov igrač dovoljno govori, nadigrali smo ih po svemu, omjer udaraca na vrata bio je čak 16:3 za nas!
Zašto vas nije bilo četiri godine na sceni?
– Eh... Po trenerskom stažu i godinama, iza Ilije Lončarevića najstariji sam trener u Prvoj HNL i iza mene su rezultati! A zadnjih godina nisam želio raditi tamo gdje nema uvjeta. Bilo je nekih ponuda, ali ni jedna me nije zadovoljila. Iskoristio sam to vrijeme da posložim privatni život i neke stvari rekapituliram.
Koliko vam je nedostajao trenerski život?
– Strahovito mnogo, no nisam bio izvan nogometa, u te sam četiri godine vidio bezbroj utakmica, od prve do treće lige, poznajem gotovo sve naše igrače – kaže Čačić. Je li spoznaja da niste bili veliko igračko ime utjecala na to da dosad niste dobili priliku u našim najvećim klubovima, Dinamu i Hajduku. Osijek je najveći klub u kojem ste radili...
– Zanimljivo, baš sam s Osijekom svladao Hajduk 5:3, bila mi je to do subote jedina pobjeda protiv Splićana! A točno je da su bivši igrači uvijek u prednosti iako u nogometnom svijetu ima niz primjera koji govore da dobar igrač ne mora biti dobar trener, odnosno da nije potrebno biti vrhunski igrač da bi se bilo dobrim trenerom, eto vam samo Mourinhov primjer. Ali nije mi žao zbog ovakvog, težeg puta – u vrijeme kad su oni igrali, ja sam se bavio drugim, životnim stvarima, koje su oni propustili – kaže Čačić.
