Trenutak kada je Siphiwe Tshabalala u 55. minuti prve utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva 2010. topovskim udarcem zakucao loptu u meksičku mrežu bio je više od samog pogotka. Bio je to urlik cijelog kontinenta, eksplozija radosti na stadionu Soccer City u Johannesburgu i simboličan početak prvog SP-a na afričkom tlu, u Južnoafričkoj Republici. U tom trenutku, dok je Tshabalala s momčadskim kolegama plesao pokraj korner zastavice, činilo se da je nogomet ispisao jednu od svojih najljepših priča. No zvuk koji je pratio tu euforiju – zaglušujuća neprekidna tutnjava tisuća plastičnih truba – bio je i nagovještaj da će to prvenstvo biti sve samo ne obično. Taj zvuk, zvuk vuvuzele, postao je zvučna kulisa turnira, simbol afričke nogometne kulture za jedne, a nepodnošljiva buka za druge.
Vuvuzela, metar duga plastična truba, postala je dominantan simbol prvenstva, predmet globalne debate i izvor frustracija za igrače, trenere i televizijske gledatelje. Njezin prodoran zvuk, uspoređivan s rojem ljutitih pčela ili stampedom slonova, prodirao je kroz ekrane i ispunjavao dnevne boravke diljem svijeta. Dok su organizatori i lokalno stanovništvo branili vuvuzelu kao autentični dio navijačkog folklora, mnogi su je smatrali smetnjom. Španjolski veznjak Xabi Alonso žalio se kako buka onemogućuje komunikaciju na terenu i uništava atmosferu, dok su televizijske kuće bile suočene s tehničkim noćnim morama. Pokušaji da se zvuk vuvuzela filtrira iz prijenosa uglavnom su bili neuspješni.
Kao da zaglušujuća buka nije bila dovoljna, drugi ključan element nogometne igre – lopta – izazvao je još veće kontroverze. Adidasova Jabulani, čije ime na jeziku zulu znači "slaviti", trebala je biti tehnološko čudo. Dizajnirana u suradnji sa znanstvenicima sa Sveučilišta Loughborough, imala je revolucionarnu tehnologiju "Grip 'n' Groove", s teksturom i plitkim kanalima koji su trebali osigurati savršeno aerodinamičnu i predvidljivu putanju. Proizvođač se nadao da će izbjeći kritike koje su pratile lopte na prethodnim prvenstvima, no dogodilo se upravo suprotno. Igrači su je gotovo jednoglasno prezirali.
"Čovjek koji je dizajnirao ovu loptu sigurno nikada nije igrao nogomet", rekao je brazilski napadač Robinho.
Vratari su bili posebno glasni. Brazilac Júlio César usporedio ju je s loptom iz supermarketa, a engleski vratar David James bio je još izravniji: "Lopta je grozna. Užasna je, ali je užasna za sve."
Diego Maradona, tadašnji argentinski izbornik, tvrdio je da s njom nije moguće uputiti precizan centaršut jer "lopta ne skreće".
Usred buke i kontroverzi oko lopte, jedna je neočekivana zvijezda ukrala svjetsku pozornost. Bio je to Paul, obična hobotnica iz akvarija Sea Life u Oberhausenu u Njemačkoj. Paulova zadaća bila je jednostavna: predvidjeti ishode utakmica njemačke reprezentacije birajući dagnju iz jedne od dviju kutija ukrašenih zastavama suparničkih momčadi. Ono što je počelo kao simpatičan marketinški trik pretvorilo se u globalni fenomen. Paul je nepogrešivo predvidio pobjede Njemačke protiv Australije i Gane, ali i, na opće iznenađenje, šokantan poraz od Srbije u grupnoj fazi. Kako je turnir odmicao, a Paul nastavljao svoj stopostotni niz, njegova su "proročanstva" postala medijski spektakl prenošen uživo diljem svijeta. Prije četvrtfinala s Argentinom, pred njegovim su se akvarijem nagurali novinari, a nakon što je odabrao Njemačku, iz Argentine su počele stizati prijetnje smrću. Njemačka je pobijedila 4:0. Vrhunac je dosegnut uoči polufinala, kada je Paul, na užas njemačke javnosti, odabrao Španjolsku. I bio je u pravu. Za kraj, točno je predvidio pobjedu Njemačke protiv Urugvaja za treće mjesto i trijumf Španjolske u finalu, završivši turnir sa savršenim omjerom od osam točnih predviđanja.
Na kraju puta ispunjenog bukom, dramom i nepredvidljivim loptama u finalu su igrale Španjolska i Nizozemska. Utakmica na Soccer Cityju bila je daleko od nogometne ljepote; bila je to rovovska bitka, jedna od najgrubljih u povijesti finala, s rekordnih 14 žutih kartona koje je pokazao engleski sudac Howard Webb. Odluka je pala u 116. minuti, kada je Andrés Iniesta zabio najvažniji gol u povijesti španjolskog nogometa. Španjolska je postala osma nacija s titulom svjetskog prvaka, prva europska momčad koja je osvojila naslov izvan svog kontinenta, i to s najmanje postignutih golova (samo osam) u povijesti prvaka.
Prije nego što se lopta i zakotrljala na Svjetskom prvenstvu 2014., Brazil, domaćin turnira, pretvorio se u kotao nezadovoljstva. Godinu prije, tijekom Kupa konfederacija, masovni prosvjedi protiv enormnih javnih troškova za organizaciju turnira potresli su zemlju. Zvižduci upućeni tadašnjoj predsjednici Dilmi Rousseff i predsjedniku Fife Seppu Blatteru bili su toliko glasni da je vodstvo krovne svjetske nogometne organizacije odlučilo izbaciti govore s ceremonije otvaranja prvenstva kako bi se izbjeglo ponavljanje sramote. No, nezadovoljstvo nije nestalo. U tjednima uoči prvenstva, ulice brazilskih gradova ponovno su bile ispunjene prosvjednicima koji su smatrali da se milijarde ulažu u stadione dok javne službe poput zdravstva i obrazovanja propadaju. Globalni simbol tog otpora postao je mural uličnog umjetnika Paula Ita, koji prikazuje izgladnjelo, uplakano dijete kojem je na tanjuru umjesto hrane poslužena nogometna lopta. Legendarni brazilski nogometaš, a tada političar Romário, turnir je nazvao "najvećom pljačkom u povijesti", procijenivši da će stvarni trošak premašiti 100 milijardi reala i pozivajući na istragu o zlouporabi javnih sredstava. U takvoj atmosferi, turnir je otvoren utakmicom između domaćina Brazila i Hrvatske, a taj je susret odmah postavio ton onome što će uslijediti – kontroverzama. Japanski sudac Yuichi Nishimura postao je središnja figura nakon niza odluka koje su išle na ruku Brazilu. Ključni trenutak dogodio se u 71. minuti kada je brazilski napadač Fred pao u šesnaestercu nakon minimalnog kontakta s Dejanom Lovrenom. Nishimura je bez oklijevanja pokazao na bijelu točku, a Neymar je realizirao jedanaesterac za vodstvo od 2:1. Odluka je izazvala bijes i osudu diljem nogometnog svijeta, a čak su i bivši elitni suci Fife i neutralni mediji nazvali Fredov pad očitom simulacijom. Samo nekoliko minuta poslije Hrvatskoj je poništen izjednačujući pogodak zbog navodnog prekršaja Ivice Olića nad vratarom Júliom Césarom, što je dodatno pojačalo dojam sudačkog favoriziranja domaćina. Ranije u utakmici Neymar je laktom udario Luku Modrića i za to dobio samo žuti karton, iako su mnogi smatrali da je zaslužio izravno isključenje. Bivši vrhunski sudac Markus Merk nazvao je suđenje "sramotnim", dok je šef Fifina sudačkog odjela Massimo Busacca branio Nishimurine odluke. Hrvatska je izgubila 3:1, ali je gorak okus nepravde ostao visjeti nad cijelim prvenstvom.
Incident koji je zasjenio sve ostale i postao sinonim za taj mundijal dogodio se u grupnoj fazi na utakmici Urugvaja i Italije. U 79. minuti urugvajski napadač Luis Suárez sukobio se s talijanskim braničem Giorgiom Chiellinijem i treći put u svojoj karijeri – ugrizao protivnika. Dok su se Talijani žalili sucu koji nije vidio incident, Urugvaj je iz kornera postigao pobjednički pogodak i izbacio Italiju s turnira. Suárez je nakon utakmice pokušao umanjiti incident, tvrdeći da je "izgubio ravnotežu" i "udario licem o protivnika". Fifin stegovni odbor nije povjerovao u njegovu priču. Suočen s dokazima, i s obzirom na svoju povijest sličnih prekršaja, Suárez je kažnjen najstrožom kaznom u povijesti svjetskih prvenstava: zabranom igranja devet međunarodnih utakmica, četveromjesečnom suspenzijom iz svih nogometnih aktivnosti i novčanom kaznom.
Iako su kontroverze bile brojne, trenutak koji je definirao prvenstvo i ušao u nogometnu povijest kao dan nacionalne traume dogodio se 8. srpnja 2014. u Belo Horizonteu. U polufinalu protiv Njemačke Brazil, oslabljen neigranjem ozlijeđenog Neymara i suspendiranog kapetana Thiaga Silve, doživio je nezamisliv slom. Utakmica koja je trebala biti napeti spektakl pretvorila se u jednostrano uništenje. Pri rezultatu 7-0, preostali domaći navijači počeli su ironično aplaudirati njemačkoj momčadi, odajući priznanje njihovoj superiornosti. Oscarov počasni pogodak u 90. minuti samo je ublažio statistiku na konačnih 7:1, najteži poraz Brazila u povijesti i njihov prvi natjecateljski poraz na domaćem terenu nakon 39 godina.
Izbornik Luiz Felipe Scolari nazvao je to "najgorim danom u svom životu" i preuzeo punu odgovornost, podnijevši ostavku nakon turnira. Događaj je odmah dobio ime "Mineirazo", kao bolna asocijacija na "Maracanazo", poraz od Urugvaja u finalu 1950., koji je desetljećima bio najveća trauma brazilskog nogometa. "Mineirazo" je postao nova, još dublja rana. Amerikanac Tim Howard postavio je rekord sa 16 obrana na jednoj utakmici protiv Belgije. Njemačka je na kraju zasluženo osvojila naslov, svladavši u finalu Argentinu s 1:0 golom Marija Götzea u produžecima. •
Otvori KEKS Pay
